Najistaknutije razlike između Fataha, Hamasa i Hizbollaha su možda dvostruke. Prvo, Fatah i Hamas su skupine koje su izravno povezane s palestinskom politikom i svakodnevnim životom Palestinaca. Fatah se nalazi na Zapadnoj obali, dok Hamas ima sjedište u Gazi. Hizbollah (ponekad se piše Hezbollah) ima sjedište u Libanonu, podržava Iran, i igra manje izravnu ulogu na Zapadnoj obali, Gazi i Izraelu. Možda je druga najistaknutija razlika između ove tri skupine ta što Zapad formalno identificira Hizbollah i Hamas kao terorističke skupine, za razliku od Fataha. Još jedna razlika između ove tri skupine temelji se na vjerskim razlikama. I Hamas i Fatah su pretežno sunitski muslimani, dok Hizbollah ima svoje korijene u šiitskoj denominaciji islama.
Fatah je dobio ime po Harakat al-Tahrir al-Filistiniya, arapskoj frazi koja na engleskom znači “osvajanje”. Naziv je zapravo akronim za tu arapsku frazu, samo je akronim uzet iz fraze koja se čita naopako. Yasser Arafat je osnovao Fatah 1950. godine s izričitom svrhom povratka cjelokupne palestinske zemlje od Izraelaca. Od tada je priznala pravo Izraela na postojanje i na čelu je arapsko-izraelskih mirovnih pregovora.
Hamas, je još jedan akronim za arapski izraz, Harakat al-Muqawama al-Islamiya, što u prijevodu znači “islamski pokret otpora”. Poznata je kao paravojna skupina, a osnovana je 1987. prije Prve intifade (palestinski ustanak). Njegova osnivačka povelja iz 1988., koju nastavlja slijediti, traži potpuno uništenje Izraela i povratak te zemlje Palestincima. Hamas je nastao iz korijena Muslimanskog bratstva sa sjedištem u Egiptu, a osnovali su ga šeik Ahmed Yassin i Mohammad Taha.
Druga intifada, koja se dogodila 2000. godine, povećala je popularnost Hamasa što je rezultiralo njegovom odlučujućom pobjedom na općim parlamentarnim izborima Palestinske uprave (PA) u siječnju 2006. godine. Hamasova očita namjera da uništi državu Izrael zakočila je palestinsku politiku i brzo zaustavila dotok međunarodne pomoći. Pomoć bi se nastavila, navela je međunarodna zajednica, ako Hamas ispuni tri zahtjeva: priznanje države Izrael, odbacivanje nasilja i poštivanje Fataha.
U pokušaju da se prekine s mrtve točke, čelnik Palestinske uprave Mahmoud Abbas (Abu Mazen) posredovao je u sporazumu o podjeli vlasti 2007. kojim je Hamasov Ismail Haniyeh postao premijer PA. Međutim, mir je kratko trajao, a napetosti koje su se uzburkale na površini došle su do vrhunca u lipnju 2007. s Bitkom za Gazu koja je od tada rezultirala povremenim stanjem građanskog rata. Hamas je zauzeo Gazu, izbacivši članove Fataha. Kao posljedica toga, 18. lipnja 2007. Abbas je donio odluku da je Hamas nakon toga zabranjena stranka i zamijenio Haniyeha dr. Salamom Fayyadom kao premijerom. Fayyadovo imenovanje protivno je palestinskom temeljnom zakonu, ali se smatralo neophodnom mjerom s obzirom na hitnost palestinske politike i međunarodnu situaciju. Od tada palestinske vlasti i Zapad odbijaju priznati vođe Hamasa koji kontroliraju pojas Gaze. Umjesto toga, Fatah je priznat kao formalni i jedini predstavnik palestinskog naroda.
Postanak pokreta Hizbollah (ili Stranke Božje) nalazi se u Libanonu 1980-ih. To je stvaranje skupine radikalnih libanonskih šiitskih muslimanskih klerika čiji je primarni cilj bio oduprijeti se izraelskoj okupaciji južnog područja zemlje. Taj je cilj postignut 2000. godine, kada je Izrael povukao svoje trupe. Ovaj uspjeh, kao i ranija vjerska revolucija koja je dovela ajatolaha Homeinita na čelo države Iran, inspirirala je Hizbollah na veće nacrte, posebice stvaranje jedinstvene šiitske islamske države. Posljednjih godina postaje sve više mainstream te je tražio i osvojio niz pozicija u libanonskom parlamentu.