Iako su slične, postoje razlike između izjave pod prisegom i izjave. Dok je izjava pod zakletvom pisana izjava o činjenicama koja prepričava događaje prema najboljem saznanju davatelja, izjava je pisano objašnjenje tužitelja o radnji koju poduzima protiv tuženika. I izjava pod zakletvom i izjava uzimaju se u obzir na sudu i mogu se koristiti za zamjenu svjedočenja koje bi inače bilo dano osobno. I u slučaju izjave pod zakletvom i izjave, osoba koja svjedoči mora se pod prisegom zakleti da je svjedočenje istinito.
Prije nego što se može potpisati izjava pod prisegom, mora se zakleti da je izjava istinita. Ispravu također mora ovjeriti javni bilježnik ili sudski službenik koji ima ovlasti zakletve. Osoba koja daje izjavu pod zakletvom naziva se affient. Izjave se daju dobrovoljno i bez unakrsnog ispitivanja.
Iako je prihvaćena kao oblik dokaza na sudu, izjava pod zakletvom ne može biti u suprotnosti s bilo kojim svjedočenjem koje je dao u prethodnom iskazu. Ako izjava pod zakletvom ospori prethodni iskaz zaručnika, ono se potpuno odbacuje. Izjava pod prisegom je napisana u manje formalnom prvom licu, ali postoji preferirani format koji se sastoji od zaglavlja, numeriranih odlomaka i podnožja, koje sadrži potpis podnositelja zahtjeva. Budući da je prisega položena, vrijede pravila krivokletstva. Osoba bilo koje dobi može dati izjavu pod prisegom, sve dok je dovoljno kompetentna da razumije obvezujuću prirodu zakletve i da razluči istinu od laži.
Kao i izjava pod zakletvom, lažna izjava može rezultirati optužbama za lažno svjedočenje, budući da se dokument zaklinje da je istinit. Jedna razlika između izjave i izjave je u tome što izjava ne mora biti ovjerena kod javnog bilježnika. Izjave se ponekad koriste umjesto izjave pod zakletvom iz tog razloga, obično kada je cilj imati sudsko rješenje o zahtjevu. Izjave su potrebne jer se strankama obično ne daje mogućnost usmeno svjedočiti o činjenicama u predmetu prije nego što sudac donese odluku o prijedlogu. Oni su obično najučinkovitiji kada su potkrijepljeni izjavama drugih.
U upravnom pravu, građanske izjave i izjave korisni su u okolnostima u kojima se osoba ne može pojaviti na sudu zbog problema kao što su zdravlje ili boravak izvan nadležnosti. Oni pomažu ubrzati rad pravosudnog sustava kada bi inače bilo kašnjenja. Međutim, u kaznenom pravu njihova je uporaba ograničena, budući da optuženici imaju pravo suočiti se sa svjedocima koji svjedoče protiv njih. U tim slučajevima izjava pod zakletvom se smatra krhkim dokazom. Često kazneni sudovi smatraju da su izjave pod zakletvom dopuštene samo kao metoda opoziva iskaza svjedoka. Nikada se na njih ne gleda kao na uvjerljiv dokaz.