Koriste se za liječenje anksioznih poremećaja i stanja napadaja, lorazepam i alprazolam su lijekovi koji pripadaju klasi benzodiazepina, a svi imaju slične funkcije. Važne razlike između ova dva lijeka diktiraju kada se svaki od njih koristi u medicinskoj praksi. Oba ova lijeka imaju različit poluživot, brzinu početka i nuspojave što ih može učiniti prikladnijima za određena stanja i pacijente.
Poluživot lijeka je vrijeme potrebno da se polovica lijeka metabolizira i eliminira iz tijela u obliku otpada nakon što se proguta. Lorazepam i alprazolam imaju sličan prosječni poluživot, oko 10 do 11 sati, ali poluživot varira za svaki lijek. Poluvrijeme eliminacije alprazolama obično ostaje približno isto za većinu ljudi, dok poluvijek lorazepama može biti i do 16 sati. Nakon nekoliko dana uzastopnog doziranja, lorazepam se dulje zadržava u tijelu, što ga čini korisnijim lijekom za liječenje kronične, teške anksioznosti.
Oba lijeka imaju relativno brzo vrijeme početka, što je vrijeme potrebno da lijek pokaže svoje djelovanje nakon uzimanja. Međutim, početak alprazolama je nešto brži, zbog čega je obično lijek izbora za liječenje paničnog poremećaja izvan medicinskih ustanova. Ovaj poremećaj obilježavaju iznenadni, nepredvidivi napadi panike koji obično zahtijevaju brzo liječenje. Tablete alprazolama koje se oralno raspadaju dostupne su za ublažavanje napada panike, koji uvelike povećavaju vrijeme početka lijeka kako bi osigurali brzo djelovanje.
Većina benzodiazepina ima slične nuspojave, a lorazepam i alprazolam nisu iznimka. Imaju male varijacije jedna od druge koje mogu utjecati na njihovu upotrebu. Čini se da lorazepam ima manji potencijal za psihološku ovisnost, dijelom zbog dužeg vremena nastanka. Fizički, i lorazepam i alprazolam mogu dovesti do ovisnosti ako se uzimaju dulje od četiri tjedna istovremeno, ali čini se da će alprazolam vjerojatnije uzrokovati povratnu anksioznost i druge simptome ustezanja ako se dugotrajne visoke doze naglo prestanu.
Topivost u vodi, odnosno koliko dobro se svaki lijek može otopiti u vodi, također varira između ova dva lijeka. Alprazolam, kao i većina benzodiazepina, nije topiv u vodi, pa se stoga ne može primijeniti intravenozno (IV). Lorazepam se može otopiti u vodi, te se kao takav može davati pacijentima u bolničkim uvjetima putem IV. Zbog svoje potencijalne IV primjene, lorazepam je lijek izbora za liječenje napadaja i napadaja panike u bolničkom okruženju.