Lupus i skleroderma pripadaju istoj obitelji bolesti vezivnog tkiva, ali su to različiti poremećaji koji se razlikuju po izgledu, imaju različite simptome i različito liječenje. Oba stanja su autoimuni poremećaji, koji su rezultat preaktivnog imunološkog sustava koji napada vlastita tkiva kao strane tvari. Dok je lupus prvenstveno upalna bolest, skleroderma je fibrozna bolest koja zahvaća vezivna tkiva.
Razlike između lupusa i skleroderme počinju karakterističnim izgledom svakog stanja. Lupus je karakteriziran prepoznatljivim osipom “leptir” na licu; odnosno crveni osip koji se širi po obrazima i mostu nosa. Sklerodermu, međutim, definira zadebljala i stvrdnuta koža, obično na prstima, ali i na šakama, stopalima, podlakticama i licu.
Točni uzroci svakog stanja nisu poznati, ali može postojati genetska komponenta. Sklerodermija je posljedica prekomjerne proizvodnje kolagena, vezivnog tkiva prisutnog u cijelom tijelu i sastavnog dijela ožiljnog tkiva. Lupus je upalna bolest koja zahvaća kožu, zglobove, bubrege, srce, pluća i krvne stanice.
Kao autoimuni poremećaji, lupus i skleroderma imaju sličnosti. Oba poremećaja zahvaćaju više organa, najčešće krvne žile, a oba se češće javljaju u žena nego muškaraca. Smatraju se bolestima koje se “preklapaju” jer su usko povezane i dijele simptome, kao što je pretjerana reakcija na hladnoću. Bolesti se mogu pojaviti zajedno kod iste osobe, iako to nije uobičajeno. Otprilike 4 posto ljudi s lupusom također ima sklerodermu.
Simptomi lupusa uvelike se razlikuju od osobe do osobe i mogu ovisiti o ozbiljnosti stanja. Uz leptirski osip, drugi tipični simptomi uključuju umor, groznicu, promjenu težine te bol ili ukočenost zglobova. Oni također mogu uključivati gubitak kose, osip na koži koji se pojavljuje ili pogoršava nakon izlaganja suncu i rane u ustima. Ljudi koji imaju lupus također mogu otkriti da im prsti na rukama ili nogama utrnu i promijene boju kada su hladni.
Klasični simptom sklerodermije su prsti na rukama ili nogama koji postaju bijeli ili sivi kada su izloženi hladnoći. Ostali simptomi uključuju zadebljane mrlje kože na prstima ili rukama i zategnutu kožu na licu ili rukama. Žgaravica i gastroezofagealna refluksna bolest također su uobičajeni simptomi.
Dijagnoza lupusa i skleroderme je teška. Postoji preklapanje između ovih stanja i drugih autoimunih poremećaja, kao što su Sjogrenov sindrom i reumtoidni artritis, pa dijagnostički proces može biti dugotrajan. Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda reumatologa i rezultata krvnih pretraga.
Lupus i skleroderma nemaju lijeka, ali se simptomi mogu liječiti. Lupus se obično liječi nesteroidnim protuupalnim lijekovima kao što su ibuprofen ili acetaminofen, kao i kortikosteroidima za kontrolu upale. Antimalarijski lijekovi također su učinkoviti, iako ne postoji poznata povezanost između lupusa i malarije. Lupus obično kruži između razdoblja rasplamsavanja i mirovanja.
Simptomi skleroderme liječe se lijekovima protiv žgaravice i sredstvima za suzbijanje imunološkog sustava. Mogu se koristiti i lijekovi za snižavanje krvnog tlaka. Ovi lijekovi šire krvne žile kako bi poboljšali cirkulaciju.