Iako ima preklapanja, mafija i mafija nisu isto. U najširem smislu pojmova, mafija se sa sigurnošću može opisati kao mafija, ali mafija nije uvijek povezana s pravom mafijom. Izvorna kriminalna organizacija poznata kao Mafia ili Cosa Nostra započela je na Siciliji u Italiji, a članstvo je strogo ograničeno na domorodačke Sicilijance. Mafija nema takvih ograničenja, zbog čega bi se poznati nesicilijanski gangsteri poput Al Caponea i Meyera Lanskyja mogli smatrati mafijašima, ali ne i pripadnicima službene talijanske mafije.
Osim sicilijanskog naslijeđa, druga razlika je organizacija. Izvorna mafija stvorila je vrlo specifičan lanac nasljeđivanja, za koji neki stručnjaci za organizirani kriminal sugeriraju da je inspiriran sustavom upravljanja Rimokatoličke crkve. Redovni članovi morali bi se probijati kroz redove kako bi zaradili više poštovanja od svojih nadređenih i stekli veću moć unutar organizacije. Rulja, s druge strane, možda nema baš dobro uspostavljenu hijerarhiju. Vodstvo se moglo promijeniti u trenu čistom silom ili ubojstvom.
To ne znači da su razlike između mafije i mafije uvijek vidljive strancima. Obje organizacije ostvaruju prihode od nezakonite zarade od lihvarstva, prostitucije, kockanja, novca od zaštite i drugih neugodnih poslova, ali mafija je općenito nejasnija i nejasnija od prave mafije. Šefovi mafije i njihovi podređeni često postaju poznati subjekti lokalnim i saveznim agencijama za provođenje zakona. Uglavnom izbjegavaju kazneni progon delegirajući nezakonite aktivnosti na nepoznate suradnike i održavajući savjesno legalan način života u javnosti.
Vođe organizirane mafije, međutim, često ostaju pod zemljom i tajnoviti. Njihove narudžbe se često prenose preko pouzdanih posrednika i kurira. Dok mafijaški capo de capo, ili najviši čovjek u organizaciji, može uživati u svojoj javnoj ozloglašenosti, daleko je manje vjerojatno da će vođa mafije postati toliko vidljiv ili ozloglašen.
Druga razlika može biti nacionalno ili kulturno podrijetlo. Izvorna sicilijanska mafija zadržala je strogu politiku protiv primanja ne-Sicilijanaca u svoje redove, ali to nije spriječilo druge Talijane da organiziraju talijansku mafiju. Ta ista filozofija vrijedila je za domaće ruske, japanske i irske kriminalce, koji su svi formirali jake sindikate organiziranog kriminala u svojim zemljama. Neki mogu koristiti izraze kao što su irska mafija ili ruska mafija da opisuju te grupe, ali drugi tvrde da bi se “mafija” trebala primijeniti samo na izvornu talijansku organizaciju.
Razlika između mafije i mafije nije samo pitanje semantike, već se ta dva pojma često mogu koristiti naizmjenično u razgovoru. U krugovima organiziranog kriminala, međutim, može postojati opipljiva razlika između pridruživanja etničkoj mafiji i pridruživanja mafiji. Povezivanje s mafijom može biti neformalni dogovor, ali članstvo u službenoj mafiji obično je doživotna obveza. Prebjeg se snažno obeshrabruje, iako je poznato da se lojalnost između mafijaša mijenja.