Često se brkaju pojmovi memorija i pohrana podataka. Oba su sredstva pomoću kojih računalo čuva podatke koji se koriste za obavljanje zadataka. Kao takvi, oba se mjere u bajtovima. Međutim, memorija i pohrana podataka su dva odvojena entiteta i pojmovi se ne bi trebali mijenjati. Memorija se obično naziva Random Access Memory (RAM), ali uključuje i memoriju samo za čitanje (ROM). Pohrana podataka se također naziva prostor na tvrdom disku.
Glavna razlika između memorije i pohrane podataka je njihova funkcija. Pohrana se koristi za čuvanje svih podataka računala. Podaci pohranjeni na tvrdom disku trajni su i ne gube se kada se računalo isključi. Kada se datoteka izbriše, uklanja se samo pristup toj datoteci, a ne same informacije. To je razlog zašto računalni stručnjaci mogu vratiti informacije na računalo iako su te informacije izbrisane. Za trajno brisanje datoteke, tvrdi disk se mora formatirati ili prebrisati. Čak je moguće da, iako je disk formatiran, stručnjak još uvijek može vidjeti informacije. Dostupni su programi koji pišu besmislice preko informacija o disku, čineći informacije nikome nečitljivim.
Memorija, s druge strane, omogućuje računalu brz pristup datotekama s tvrdog diska. Kada računalo pokrene aplikaciju kao što je program za obradu teksta, središnja procesorska jedinica (CPU) dohvaća podatke s tvrdog diska i učitava ih u RAM, omogućujući brz pristup. Količina RAM-a koje računalo ima ograničava koliko se programa može pokrenuti odjednom. Budući da se informacije pohranjene u RAM-u gube kada se računalo isključi, spremanje datoteke u takvu aplikaciju zapisuje informacije na tvrdi disk kako se ne bi izgubile.
ROM se koristi za pohranjivanje firmwarea za pokretanje, informacija koje računalo koristi za pokretanje. Firmware za pokretanje govori računalu da provjeri sve svoje sustave i hardver te otvara operativni sustav računala. ROM također sadrži informacije koje održavaju ispravno funkcioniranje računala i njegovih različitih hardverskih priloga. Za razliku od RAM-a, informacije pohranjene u ROM-u ne gube se kada se računalo isključi.
Međutim, memorija i pohrana podataka mogu raditi zajedno. Kada računalo nema dovoljno RAM-a da podrži svoje procese, ono pretvara dio tvrdog diska u virtualnu memoriju. Virtualna memorija djeluje na isti način kao RAM. Međutim, budući da je dio tvrdog diska, korištenje virtualne memorije usporava rad računala. Način zaobilaženja ovoga je dodavanje memorije na računalo koje je bolesno. Postoje i proizvodi poznati kao prijenosna pohrana, od kojih su neki diskovi i kompaktni diskovi (CD-ovi), koji korisnicima omogućuju pohranjivanje datoteka i njihovo premještanje s računala na računalo.