Koja je razlika između MRSA i VRE?

MRSA i VRE (staphylococcus aureus otporan na meticilin i enterokok/enterococci otporan na vankomicin) dvije su vrste bakterija koje žive u različitim dijelovima tijela i otporne su na određene antibiotike. Ova rezistencija čini infekciju s bilo kojom klicom teškom za liječenje i predstavlja poseban rizik za one ljude koji su bolesni. Infekcije se najčešće šire u bolnicama, iako postoje i oblici MRSA u zajednici. Glavne razlike između ove dvije bakterije su u tome što su one odvojene bakterije i otporne su na različite vrste antibiotika.

Stafilokok i enterokok nisu uvijek MRSA ili VRE. Ove vrste bakterija su specijalizirane i razvile su otpornost na meticilin ili vankomicin. Redovni oblici stafilokoka i enterokoka još uvijek bi se mogli učinkovito liječiti ovim antibioticima, iako bi se drugi antibiotici mogli dati prednost kako bi se izbjeglo poticanje klica stafilokoka ili enterokoka da razviju ovu rezistenciju. Vrijedi primijetiti da svi ljudi obično nose određenu količinu stafilokoka ili enterokoka, a ponekad su vrste koje ljudi nose MRSA i VRE. To ne znači da je osoba zaražena ili da će ikada biti zaražena, već samo da je kolonizirana ili održava koloniju bakterija tih specijaliziranih klica.

Kada ljudi imaju MRSA, bilo da su samo kolonizirani ili zaraženi, bakterije uglavnom žive u nosu, a ponekad i na koži. VRE najčešće živi u crijevima ili ženskim genitalijama. Ako bilo koja bakterija dospije na ruke ili kožu, može prijeći s ruke na ruku, u dodir s drugom kožom, a odatle može ući u dišne ​​puteve, druge tjelesne otvore ili otvorene rane.

VRE infekcije se prenose s kože na kožu s nešto manjom spremnošću od MRSA; češća infekcija nastaje kontaktom tekućine s kožom. To čini MRSA potencijalno opasnijom i lakšom za prijenos. Pogotovo u bolničkom okruženju gdje su ljudi bolesni i osjetljiviji na infekciju, MRSA predstavlja veći rizik. S druge strane, infekcije VRE-om se u sve većem broju prijavljuju u bolnicama i zdravstvenim ustanovama.

Dobra vijest je da postoje antibiotici koji mogu ubiti MRSA i VRE, ali infekcije je potrebno rano identificirati i odabrati prave lijekove za najpovoljniji ishod. Osim toga, obje ove bakterije mogu se ubiti jednostavnim protokolima čišćenja. Samo pranje ruku može značajno smanjiti širenje obiju bolesti, a održavanje bolničkih ili drugih medicinskih ustanova i opreme čistima je od vitalnog značaja. Nepoštivanje ovih protokola može uzrokovati širenje bilo koje klice, što predstavlja izniman rizik za medicinski ranjive osobe.

Jedna zabrinutost za MRSA i VRE, podjednako, je da bi mogli razviti otpornost na druge antibiotike. Ako se ove super klice nastave boriti protiv novih antibiotika koji se koriste za njihovo liječenje, moguće je da bi u konačnici postali neizlječivi. Ovo saznanje dovelo je do promjena u načinu na koji se koriste antibiotici, a većina liječnika sada više oklijeva da ih koristi osim ako nisu sigurni da liječe bakterijsku infekciju. Manje česta uporaba može dovesti do manje mogućnosti za bakterije poput MRSA i VRE za stvaranje nove ili dodatne rezistencije na antibiotike.