Mucanje i mucanje dva su pojma koji se naizmjenično koriste za označavanje istog poremećaja govora. Obje se odnose na problem u kojem pojedinac ima poteškoća u oblikovanju riječi u cijelosti. Može produljiti određene slogove, oklijevati usred riječi ili ponoviti slogove prije nego što može nastaviti s riječju.
Drugi izraz za mucanje i mucanje je poremećaj govora. Javlja se češće kod dječaka nego kod djevojčica, a može se nastaviti, ali i ne mora, kroz djetinjstvo i odraslu dob. Stanje se može pogoršati u stresnim situacijama, uključujući tijekom javnog govora ili razgovora sa strancima. To je nehotično reformiranje riječi koje se može manifestirati u brojnim obrascima.
Neki koji mucaju uzimaju jedan slog unutar riječi i produžuju ga ili ponavljaju. Ponekad se cijele riječi mogu ponoviti prije nego što pojedinac može nastaviti s rečenicom. U drugim slučajevima, rečenica može biti razbijena glasovima ili slogovima koji ne pripadaju. Kod nekih ljudi može doći do prisilne stanke između riječi i slogova, što može uzrokovati frustraciju koja pogoršava stanje. Poteškoće u prenošenju značenja i dovršavanju rečenica, te frustracija u ophođenju s drugima koji prekidaju zaustavljeni govor mucavca, sve to može oštetiti samopoštovanje pojedinca.
Teški slučajevi mucanja i mucanja mogu uključivati druge fizičke pokrete za koje se čini da idu uz poteškoće u govoru. Kada su frustrirani, i odrasli i djeca mogu razviti tjelesne tikove lica koji prate poteškoće u govoru; to može biti osobito vidljivo kod pojedinaca čiji je govor prekinut pauzama gdje se čini da postoji fizička nesposobnost da izgovore riječi. Tapkanje nogom ili gestikuliranje rukama uobičajeni su tikovi.
Mnogi pojedinci kojima su dijagnosticirani problemi s mucanjem i mucanjem mogu pronaći načine da zaobiđu problem. Pjevanje ili ritmički dijalog može pomoći pojedincu da nauči regulirati govorne obrasce; recitiranje poezije pomoglo je Jamesu Earlu Jonesu da se pomiri sa svojim mucanjem, a mnogi mucači nemaju problema kada pjevaju ili čitaju nešto s ritmom. Druge vrste logopedske terapije za koje je utvrđeno da pomažu u kontroli mucanja i mucanja su grupe podrške, koje se usredotočuju na kontrolirano disanje, kao i na pokrete usana, jezika i usta, te na ponavljanje lekcija. Rad s drugima koji jednostavno čine da se mucavac osjeća ugodno može uvelike poboljšati govor pojedinca, a neki ljudi smatraju razgovor sa životinjama utješnim i terapeutskim.