I nikab i burka su tradicionalne vrste pokrivala za lice koje nose oni koji se žele pridržavati islamskih standarda skromnosti. Postoje značajne razlike između nikaba i burke. Nikab je veo za lice koji se često veže na ženinu glavu pomoću vezica ili se pričvršćuje na pokrivalo za glavu. Burka je, s druge strane, prebačena preko glave i pokriva ne samo lice i glavu žene, već i veći dio njenog tijela.
Nikab i burku nose muslimanke kao način usklađivanja s nekim islamskim učenjima o ženskoj skromnosti ili lokalnim običajima. Osim toga, nemuslimanke mogu nositi nikab ili burku u zemljama u kojima sve žene to moraju činiti po zakonu. Odluku o nošenju nikaba i burke ponekad diktiraju kulturni običaji. U Pakistanu i Afganistanu, na primjer, burke se češće nose, dok u Saudijskoj Arabiji žene češće pokrivaju lice nikabom.
Važna razlika između nikaba i burke je pokrivenost ženskih očiju. Nikab obično ostavlja ženine oči nepokrivene. Žena može odabrati da nosi polunikab, koji pokriva donju polovicu njenog lica, ali ostavlja otvorene oči i čelo, ili puni nikab, koji pokriva cijelo lice, ali ima proreze za oči. Neki nikabi, međutim, uključuju poseban veo koji pokriva ženine oči, iako ona može podići taj veo kako bi mogla uživati u boljem vidu kada je to potrebno i prikladno. Burka, s druge strane, potpuno pokriva oči i dizajnirana je s tkanim mrežastim panelom u visini očiju tako da žena može vidjeti van.
Druga razlika između nikaba i burke je količina pokrivenosti koju svaki odjevni predmet pruža. Nikab obično pokriva samo lice ili dio lica, iako se može proširiti i na vrat i prsa. Burka je duga odjeća koja pokriva glavu, lice i torzo. Može se čak protezati do ženinih koljena. Ispod burke žena bi nosila hlače ili dugu suknju kako bi joj noge bile pokrivene.
Među muslimanskim učenjacima se postavlja pitanje o potrebi pokrivanja lica nikabom i burkom. Neki tvrde da islam ne zahtijeva pokrivanje lica i da odražava predislamske kulturne prakse. Drugi tvrde da se ova razina skromnosti zahtijeva od žena ili da je u najmanju ruku poželjna praksa.