Glavna razlika između NTSC i PAL je brzina kojom se emitiranje prikazuje na TV ekranu. NTSC prikazuje 30 sličica u sekundi (fps), dok PAL pruža 25 sličica u sekundi.
Većina zemalja u Sjevernoj i Južnoj Americi, uključujući SAD i Kanadu, koristi format Nacionalnog odbora za televizijske standarde (NTSC), dok Europa, Australija i dijelovi Azije koriste konkurentski format nazvan Phase Alternating Line (PAL).
Svaki format također koristi različit broj linija na starom analognom TV zaslonu kada prikazuje signal, stvarajući dvije različite rezolucije. Međutim, rašireno prihvaćanje televizora visoke razlučivosti (HDTV) od strane mnogih potrošača nije eliminiralo ovu razliku, budući da su starije metode emitiranja utjecale na reprodukciju digitalnog signala.
Razlike u sustavu napajanja NTSC u odnosu na PAL
Razlike između ovih formata zapravo počinju s elektroenergetskim sustavom koji stoji iza prijenosa koji se gledaju na TV-u.
U SAD-u i zemljama poput Kanade i Meksika, električna energija se proizvodi na 60 herca, tako da se iz tehničkih razloga NTSC signal također šalje brzinom od 60 “polja” u sekundi. Prvo polje uključuje sve redove s neparnim brojem na ekranu, dok drugo uključuje redove s parnim brojem. Budući da većina analognih televizora koristi isprepleteni sustav, to znači da se šalje 30 polja jedne vrste, zajedno s 30 polja druge vrste svake sekunde.
Ova izmjena linija događa se tako brzo da je ljudskom oku nevidljiva, slično kao film koji prolazi kroz projektor. Rezultat za NTSC televiziju je 30 okvira potpune slike, sastavljene od dva polja za svaki kadar, koji se pojavljuju svake sekunde. Budući da zemlje u Europi i Aziji često koriste napajanje od 50 herca, ekvivalentne PAL linije izlaze brzinom od 50 polja u sekundi. To znači da se PAL signal prikazuje pri 25 fps, koji se sastoji od dva skupa od 25 izmjeničnih linija.
PAL vs. NTSC: Što je bolje?
Druga razlika između NTSC i PAL formata je kvaliteta rezolucije. Više linija obično znači više vizualnih informacija, što rezultira boljom kvalitetom i rezolucijom slike. Iako PAL može imati manje sličica u sekundi, prikazuje više redaka od NTSC. PAL televizijski prijenosi sadrže 625 linija rezolucije, od vrha do dna, u usporedbi s NTSC-ovim 525.
Kada se NTSC videokaseta pretvori u PAL, crne trake se često koriste za kompenzaciju manjeg aspekta zaslona, slično kao trake na vrhu i dnu poštanskog sandučića ili filma “širokozaslonskog”.
PAL naspram NTSC signala u boji
Kada je NTSC format prvi put prihvaćen 1941. godine, malo se raspravljalo o prijenosu boja. Međutim, kako se tehnologija za televiziju u boji razvijala, inženjeri su morali stvoriti metodu emitiranja koja bi vlasnicima jednobojnih televizora i dalje omogućila primanje slike.
Sustav PAL, s druge strane, nastao je nakon pojave emitiranja u boji, pa su signali u boji puno vjerniji izvornoj slici. Ova razlika često znači da nekonvertirani signal koji se reproducira na TV-u drugog formata može izgledati crno-bijelo, a ne u boji.
Mogu li pretvoriti NTSC u PAL?
Da. Europska televizija možda neće ispravno raditi u Sjedinjenim Državama, a video u NTSC formatu obično se neće reproducirati na PAL uređaju. Kako bi riješili ovaj problem, postoji niz tvrtki koje nude komplete za pretvorbu iz jednog formata u drugi. Neke od ovih metoda pretvorbe mogu biti dugotrajne i razlikuju se po kvaliteti, iako postoje tvrtke koje pružaju usluge pretvorbe uz naknadu.
Ako se PAL film pretvori u NTSC vrpcu, potrebno je dodati 5 dodatnih sličica u sekundi ili će se radnja činiti “trzavom”. Suprotno vrijedi za NTSC film pretvoren u PAL; pet okvira se mora ukloniti u sekundi ili kretanje može postati neprirodno sporo. Budući da su audio i video podaci često povezani, možda će se audio signal možda morati ubrzati ili usporiti kako bi zvuk bio ispravan tijekom reprodukcije.
Je li NTSC PAL više bitan?
Iako je prijelaz s analognih na digitalne i HD televizije predstavljao priliku za odmak od starijih formata, neka ograničenja su ostala. Televizori i dalje moraju prikazivati sliku na temelju određenog broja sličica svake sekunde, a toliko HDTV-a u SAD-u ili Europi nastavljaju prikazivati u 30 ili 25 fps.
Poboljšanje je, međutim, to što su ti uređaji često prilagodljivi, a jedan HDTV bi mogao emitirati u bilo kojem formatu i ispravno funkcionirati u bilo kojem području. Sve to ovisi o značajkama određenog modela TV-a i o opcijama koje su dostupne u njegovom izborniku za postavljanje.
Mogu li koristiti PAL kameru u SAD-u?
Ponekad. Češće je noviji hardver media playera dizajniran da funkcionira s jednim ili drugim formatom za ispravan rad s raznim televizorima, iako tehnički može koristiti oba. DVD-i i Blu-ray™, međutim, obično su kodirani u regiji, što znači da rade samo s playerima iz određenog područja.
DVD kodiran za Regiju 1, koja uključuje SAD i Kanadu, obično neće raditi u DVD playeru iz Njemačke, koji se nalazi u Regiji 2. Mediji i plejeri “bez regije” mogu eliminirati ovaj problem, iako ti uređaji i diskovi nisu opće dostupno.
Vrpce video kućnog sustava (VHS) u prošlosti su bile ograničene na NTSC ili PAL reprodukciju, dok noviji digitalni formati kao što su DVD i Blu-ray™ nemaju ovo ograničenje.