I personifikacija i hiperbola su književni pojmovi, a u praksi se ni jedno ni drugo ne shvaća ozbiljno. To je možda razlog zašto su često zbunjeni. Kada osoba, kao što je pisac, koristi personifikaciju, daje osobine poput čovjeka ideji ili neživom objektu. Kada koristi hiperbolu, stvara pretjerivanje kako bi naglasio ili istaknuo poantu. I personifikacija i hiperbola koriste se u svakodnevnim razgovorima, iako se često pojavljuju iu profesionalnim i kreativnim slučajevima govora i pisanja.
Osoba koristi personifikaciju kada neživom predmetu ili apstraktnoj ideji daje osobine slične ljudima. Čineći to, osoba je učinila da predmet ili ideja izgledaju kao osoba. Te kvalitete mogu biti misli ili fizičke radnje. Na primjer, ako pisac opisuje vjetar kao udaranje lišća, upotrijebio je primjer personifikacije. On je personificirao vjetar, govoreći čitateljima da izvodi ljudsku radnju udaranja nogom, a na taj način je objasnio i naletno i snažno stanje vjetra.
S druge strane, kada pisac koristi hiperbolu, on pretjeruje. Davanje ljudskih atribucija neživim predmetima ili apstraktnim idejama zasigurno je pretjerivanje, ako ne i izravna laž, ali hiperbola je više pretjerana izjava koja ima za cilj da poentira ili naglasi ideju. Na primjer, ako žena kaže svom djetetu da ga je već milijun puta zamolila da skloni svoje igračke kad se završi igrati s njima, koristi se hiperbolom. Pretjeruje, jer je malo vjerojatno da ga je pitala milijun puta. Ipak, žena koristi pretjeranu brojku kako bi naglasila da ga je mnogo puta zamolila da skloni svoje igračke.
I personifikacija i hiperbola koriste se na različite načine, i obično kad god osoba želi bolje opisati scenu ili naglasiti. Ljudi ih koriste u svakodnevnim razgovorima, političari ih koriste u govorima, a oglašivači u reklamama. Pisci često koriste primjere personifikacije i hiperbole u raznim djelima književnosti. Iako se i hiperbola i personifikacija mogu koristiti u romanima, kratkim pričama i drugim sličnim vrstama književnosti, možda se najčešće koriste u poeziji. To bi moglo biti zato što su mnoge pjesme same po sebi apstraktne, a ti izrazi dopuštaju pjesnicima da iskoriste evokativne kvalitete, a ne da čitatelju jednostavno kažu značenje.