Primarna razlika između poezije i proze je ta što se poezija općenito piše određenim ritmom, dok se proza piše bliže prirodnom govoru. Poezija je strukturiranija i često raspoređena u jasne linije koje se uklapaju u određeni obrazac. Također se obično rimuje, dok proza ne.
Strukturirani oblik pisanja glavna je razlika između poezije i proze. Iako većina oblika pisanja obično koristi literarne elemente kao što su aliteracija ili naracija, poezija je izgrađena od jedne od različitih struktura, uključujući stihove koji se izmjenjuju i ne rimuju. Čak se i poezija slobodnog stiha, koja se obično ne rimuje, uklapa u neki oblik ili strukturu.
I poezija i proza općenito su kreativne prirode i koriste se za izražavanje emocija ili pričanje priče. Iako je poezija više strukturirana u smislu formata u kojem je napisana, proza je općenito rigidnija u smislu gramatičke ispravnosti. Proza se obično sastoji od cjelovitih rečenica koje prenose određene misli ili osjećaje. Poezija je često apstraktnija ili nejasnija s riječima koje se pišu kako dolaze, a manje pažnje se pridaje pravilnim gramatičkim pravilima.
Proza je oblik pisanja koji se najčešće povezuje s romanima i kreativnim publicističkim djelima. I dalje može slijediti određene ritmove i ritam u načinu na koji riječi teku, ali je manje krute prirode. Nakon dugih rečenica često slijede kraće ili isprekidane rečenice radi dramatičnog učinka. Proza također može kombinirati korištenje pripovijedanja i dijaloga ili govor između dva lika. To ne znači da poezija ne može ispričati priču, ali je često manje detaljna.
Iako su i poezija i proza oblik umjetnosti, neki bi rekli da je prozu teže pisati učinkovito. Budući da mnogim oblicima poezije nedostaju tipična pravila koja se zahtijevaju za većinu oblika sastavljanja riječi, ne postoji ispravan ili pogrešan način za pisanje pjesme. Neke pjesme očito imaju više emocionalnog utjecaja od drugih, ali teže je procijeniti ispravnost pjesme nego s drugim oblicima kreativnog pisanja, budući da nema jasnih pravila koja treba slijediti.
Pjesme često koriste zvukove koje riječ proizvodi u kombinaciji s doslovnim značenjem. Poezija je često pisana simboličkim jezikom, dok je proza tipično više doslovna. Kao i kod svih kreativnih umjetnosti, točan način na koji je bilo koji oblik napisan ima više veze s pojedinim piscem, a ne s pravilima i ograničenjima. Pisanje nije egzaktna znanost u smislu kreativnog izražavanja. Dok se pravila gramatike treba pridržavati radi jasnoće, tijek i ritam djela mogu se razlikovati od priče do priče, pri čemu jedno ne mora biti veće od drugog.