Ulaganje u privatni ili rizični kapital ima sličnosti, a neki stručnjaci iz industrije čak i privatni kapital i rizični kapital smatraju dijelom iste klase imovine ili kategorije ulaganja. Drugi odvajaju svaki u svoju kategoriju, ali smatraju da oboje potpadaju pod okrilje alternativnog ulaganja, što predstavlja klasu ulaganja koja je manje tradicionalna od dionica i obveznica, ali sa sobom nosi mogućnost većeg povrata ili dobiti. Usprkos svim njihovim sličnostima, kao što je činjenica da u osnovi oba ostvaruju profit stjecanjem udjela u drugom poslu, još uvijek postoje odlučujuće razlike koje čine nomenklature privatnog kapitala i rizičnog kapitala jedinstvenim. Najveća razlika između privatnog i rizičnog kapitala je ta što se privatni kapital općenito ulaže u provjerenu tvrtku, a rizični kapital obično se ulaže u mnogo noviju tvrtku koja je još uvijek u ranom razvoju.
Privatni kapital i rizični kapital predstavljaju sektore koji ulažu u poduzeća u transakcijama koje nisu otvorene za širu javnost. Privatne investicijske tvrtke će ili steći udio u poduzeću ili izravno kupiti tvrtku, a rizični kapital osigurava investicijski kapital u mladim fazama razvoja tvrtke u pokušaju da kapitaliziraju očekivani rast tog poslovanja. U konačnici, privatni dionički i rizični kapital ostvaruju dobit bilo eventualnom prodajom te tvrtke ili kada se taj posao pokrene na burzi kroz inicijalnu javnu ponudu, što omogućuje i drugim ulagačima da steknu udio u tvrtki.
Povijesno gledano, rizični kapital ulagat će se u tvrtke u ranoj fazi ili početnike koje predstavljaju značajnu količinu rizika jer ne postoji stvarna dokazana povijest uspješnosti, dobiti ili prihoda, ali te oklade sa sobom nose i potencijalno obećanje izdašnih nagrada. Primanje financiranja rizičnog kapitala može biti razlika između uspjeha i neuspjeha za start-up, jer tvrtke u ranim fazama razvoja i na privatnom tržištu još nemaju pristup javnim tržištima kapitala na kojima mogu prikupiti velike količine kapitala ili dug u ponudi. Nakon što tim rizičnog kapitala stekne udio u poslovanju, imat će riječ u nekim od menadžerskih odluka i smjera tog posla.
Privatni dionički kapital, s druge strane, tradicionalno će kupiti udio u tvrtki koja ima dokazano iskustvo. Ovaj posao može biti u opasnosti iz ovog ili onog razloga, a tim za ulaganja privatnog kapitala mogao bi se uključiti u svakodnevne operacije tog subjekta. Kao rezultat toga, talenata u privatnom kapitalu obično je specijalizirana za određenu industriju, kao što su energija, maloprodaja ili restorani. Privatne investicijske tvrtke stvaraju ono što je poznato kao portfelj ulaganja i obično drže taj udio u razdoblju od pet do sedam godina.