U književnosti su protagonist i antagonist arhetipski likovi koji služe kao žarišne točke za prikaz dviju strana sukoba. Arhetipovi su simbol ili motiv tipičnog primjera stvari ili osobe. Razlike između dva lika definirane su ulogama koje njih dvoje igraju u priči. Iako te uloge često igraju dva ljudska lika, oni također mogu biti predstavljeni elementima prirode ili dvije strane istog lika.
Općenito, protagonist traži rješenje problema predstavljenog u priči. Antagonisti se izravno suprotstavljaju nastojanjima protagonista. Na primjer, ako je problem neizbježni raspad nuklearnog reaktora, protagonist će tražiti rješenje krize, dok antagonist možda pokušava prikriti neispravan inženjering koji je pridonio krizi. On ili ona možda pokušavaju spriječiti pokušaj razumijevanja krize kako bi se ona mogla riješiti.
Narativ se ne smatra dramatično dovršenim osim ako postoji sukob između barem dvije glavne uloge predstavljene u priči, iako može biti samo jedan glumac. Dvije uloge mogu biti dvije strane osobe, ili prirodna značajka ili element koji se suprotstavlja nečijoj potrazi, na primjer. Bez obzira na njihovu formu, ove uloge uvijek uključuju protagonista i antagonista, koji se također obično nazivaju heroj i negativac.
Ljudi, stvorenja ili elementi prirode, poput oluje, mogu ispuniti ulogu protagonista i antagonista. U nekim narativima, antagonist može biti oluja s grmljavinom super-ćelije, dok je protagonist znanstvenik koji vidi oluju koja dolazi, ali ga u nastojanjima ometa zagovornik da upozori stanovništvo. Taj zagovornik možda nije antagonist, već još jedan sporedni lik u priči. Ovaj lik igra dramsku ulogu u kojoj je protagonist spriječen, ali ne i izravno suprotstavljen.
Uloge protagonista i antagonista također se mogu naći u nefikcijskim pripovijestima. Na primjer, dramatično pozicioniranje glavnih likova može se dogoditi u dokumentarcu, u kojem dva znanstvenika raspravljaju o kontroverznoj temi poput globalnog zatopljenja. Jedan znanstvenik može biti dramatično pozicioniran kroz tehnike uređivanja kako bi bio prikazan kao antagonist, dok je drugi prikazan kao protagonist. Ili bi oba znanstvenika mogla ispuniti ulogu protagonista, dok bi izmijenjeno okruženje moglo poslužiti dramatičnoj ulozi antagonista koji prijeti stanovnicima Zemlje.
Glavni lik često ima ulogu ili protagonista ili antagonista, ali to nije uvijek slučaj. Općenito, glavni lik je onaj kroz koji publika gleda priču i osjeća emocionalnu povezanost. Lik-prepreka se suprotstavlja glavnom liku. Primjerice, jedan vojnik na bojnom polju može biti glavni lik kroz koji se vidi cijela pripovijest o ratu koji se odvija. Kroz njegovo stajalište otkriva se priča o protagonistu i antagonisti.