Psihologija i psihoterapija mogu zvučati slično, ali zapravo su dvije potpuno različite stvari. Psihologija je grana znanosti posvećena proučavanju uma i njegovog utjecaja na ljudsko ponašanje. Psihoterapija je proces liječenja koji koristi teorije razvijene iz istraživanja psihologije. Liječenje se oslanja na razgovor s pacijentima u skladu s nekim specifičnim komunikacijskim tehnikama, a ne na korištenje lijekova, iako nekim pacijentima može biti potrebna i terapija razgovorom i medicinski tretman.
Ključna razlika između psihologije i psihoterapije je u tome što psihologija — koja je teoretska — može postojati bez primijenjene psihoterapije, ali ne funkcionira obrnuto. Psihoterapija postoji samo zbog lekcija naučenih kroz znanost proučavanja uma. Sve njegove prakse temelje se na dokazima prikupljenim godinama istraživanja. Kako se istraživanje nastavlja, psihoterapija se mijenja kako bi se prilagodila novim otkrićima i metodama liječenja. Na primjer, kada su istraživači pronašli vezu između ljutnje i tjeskobe, psihoterapija se promijenila i uključila raspravu o načinima upravljanja bijesom kako bi se pomoglo u liječenju pacijenata s anksioznim poremećajem.
Druga velika razlika između psihologije i psihoterapije je u tome što je psihologija mnogo šire područje. Ne samo da istraživači proučavaju vezu između uma i ponašanja, već i ulogu koju društvo, odgoj i drugi vanjski čimbenici igraju na cjelokupnu osobnost osobe. Psihoterapija je također široko polje, ali njezin je jedini fokus na pomoći pojedincima da prevladaju ili spriječe određene obrasce ponašanja.
Obuka koja je potrebna da se postane psiholog razlikuje se od onog potrebnog za bavljenje psihoterapijom. Psiholozi obično prolaze najmanje četiri godine obuke i moraju steći doktorske titule, dok većina nastavlja na višim stupnjevima prije rada u polju. Psihoterapeuti, s druge strane, ne moraju imati posebnu diplomu iz psihologije da bi radili na terenu. Oni mogu biti licencirani socijalni radnici ili druge vrste stručnjaka. Obično moraju položiti ispit za licenciranje da bi vježbali, ali pravila se razlikuju od mjesta do mjesta.
Psihologija i psihoterapija su discipline koje se preklapaju i informiraju jedna drugu. Psiholog može odlučiti raditi s pacijentima umjesto u istraživačkom polju, u kojem slučaju može djelotvorno prakticirati na isti način na koji rade psihoterapeuti. Psihoterapeuti također mogu odlučiti raditi kao istraživački rad zajedno s psiholozima, pomažući u razvoju novih teorija o ljudskom ponašanju. Činjenica da psihoterapeuti blisko surađuju s pacijentima zapravo ih stavlja u prednost jer izbliza mogu vidjeti kako funkcioniraju nove teorije ili protokoli liječenja.