Kao riječi, psihoterapija i savjetovanje se često koriste kao da svaka predstavlja isto značenje. To je zato što su elementi psihoterapije često evidentni u sesijama savjetovanja, a savjetovanje je također ono što se odvija tijekom bilo koje psihoterapijske sesije. Nakon detaljnijeg razmatranja, ove dvije prakse imaju vrlo jasnu razliku, međutim, u tome što je psihoterapija specifična tehnika koja se koristi u liječenju raznih problema mentalnog zdravlja i može je profesionalno provoditi samo jedan obučen i licenciran za to. Savjetovanje, s druge strane, pomaže osobi u rješavanju problema ili rješavanju specifičnih problema i nije potrebna posebna obuka da bi se ta pomoć ponudila drugim ljudima. Razlika između psihoterapije i savjetovanja je, dakle, u tome što je psihoterapija uvježbana disciplina, a savjetovanje nije nužno.
U najjednostavnijoj definiciji, svatko tko podučava ili savjetuje drugu osobu može se smatrati savjetnikom. Ova razlika ne zahtijeva nikakvu specijaliziranu obuku ili certificiranje. Neki stručni savjetnici stječu diplome u raznim disciplinama, ali mnogi savjetnici laici također rade na terenu bez specijalizirane obuke. Jedan takav primjer može uključivati životnog savjetnika ili duhovnog savjetnika koji nije prošao nikakvu formalnu obuku iz psihoterapije i savjetovanja, ali se oslanja na životno iskustvo, osobno čitanje i tehnike naučene u neformalnom okruženju kako bi pomogao drugima putem individualnih ili grupnih savjetovanja. Ti su savjetnici prvenstveno samouki iako svaki može kombinirati elemente psihoterapije i savjetovanja prilikom susreta s klijentima.
Psihoterapija je, s druge strane, poseban oblik psihološkog savjetovanja. Sesije se mogu odvijati u individualnom okruženju ili kroz grupno savjetovanje, ali uvijek ih vodi osoba obučena i licencirana za psihologiju. Kognitivno terapijsko savjetovanje, koje se usredotočuje na pomaganje pacijentu da prilagodi svoje razmišljanje kako bi postiglo bolje mentalno zdravlje i bolji način života, specifična je vrsta psihoterapije koju psihoanalitičari obično koriste u suvremeno doba.
Kao i psihoterapija, laičko savjetovanje često ima za cilj pomoći osobi da ispravi problematične obrasce razmišljanja, zbog čega se psihoterapija i savjetovanje često koriste naizmjenično. Ova činjenica ponekad može zamagliti razliku između psihoterapije i savjetovanja. Međutim, kako bi se jasno utvrdila razlika, pomaže prvo pobliže pogledati savjetnika. Razlikovanje između psihoterapije i savjetovanja često počinje utvrđivanjem obrazovne pozadine i licenciranjem onoga tko vodi sesiju savjetovanja.