Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je poremećaj koji ljudi ponekad pate kada prođu kroz strašno i intenzivno iskustvo, poput rata, nasilnog zlostavljanja ili katastrofe. Prvi put je otkriven na temelju reakcija nekih vojnika na zastrašujuća ratna iskustva, a izvorno su ga nazvali šokom od granate. Dakle, u suštini, PTSP i šok od granate su ista stvar, iako se izraz šok od granate općenito primjenjuje samo na ratne situacije, dok se PTSP primjenjuje na gotovo svaku vrstu traumatskog stresa.
Došlo je do postupne evolucije između pojmova PTSP-a i šoka od školjke, a u početku se to stanje jednostavno smatralo oblikom kukavičluka. Tijekom 1800-ih i ranije, vojnici koji su se nosili s ovakvim simptomima jednostavno su pogubljeni. Generali, koji nisu imali pravo razumijevanje mentalnih bolesti ili ideja poput PTSP-a i šoka od granate, mislili su da će pogubljenja služiti kao sredstvo odvraćanja da vojnici ne podlegnu svom strahu.
Prvi svjetski rat bio je prvi sukob u kojem su stručnjaci shvatili postojanje mentalnog stanja koje će kasnije biti poznato kao PTSP i šok od granate. Broj psihičkih problema značajno se povećao u odnosu na prethodne ratove, a stručnjaci su pokušali dokučiti o čemu se radi. U početku su psihijatri u to vrijeme mislili da je povećanje posljedica toga što su vojnici reagirali na glasne eksplozije novih vrsta streljiva i bombi, ili možda čak i na tlak zraka od eksplozija. Zbog toga su to nazvali šokom od školjke. Još uvijek je bilo puno pogubljenja zbog kukavičluka tijekom tog rata, a mnogi generali bili su prilično skeptični prema cijelom konceptu šoka od granate.
Kako je vrijeme prolazilo, stručnjaci su bolje razumjeli posttraumatski stres. Kao rezultat toga, uspjeli su poduzeti napore kako bi spriječili da se to uopće dogodi, a kasniji ratovi rezultirali su manjim brojem slučajeva. Također su počeli shvaćati da stanje ima tendenciju da se zadrži dugo vremena nakon završetka rata. Neki ratni veterani bi zapravo imali simptome cijeli život, iako je većina njih postupno naučila učinkovitije se nositi s njima liječenjem.
Na kraju su stručnjaci shvatili da posttraumatski stres nije bio ograničen samo na ratna iskustva. Počeli su shvaćati da gotovo svaka vrsta ekstremno traumatskog iskustva može uzrokovati da ljudi pate s istim simptomima, a ti bi ljudi često reagirali na iste vrste tretmana.