Računalo radi na dvije glavne vrste memorije: RAM-u i memoriji na tvrdom disku. To dvoje je potrebno za osnovne funkcije računala. RAM je kratkoročna, privremena memorija, dok je memorija tvrdog diska dugotrajna i može biti trajna.
Tvrdi disk je kapacitet za pohranu računala ili dugotrajna memorija, a ponekad se naziva i “prostor na disku”. Kapacitet pohrane se obično mjeri u gigabajtima (GB) i mjesto je na koje se spremaju datoteke kada korisnik pritisne gumb “spremi” na većini aplikacija. Unutar tvrdog diska nalazi se metalni disk koji se okreće dok glava upisuje informacije na njega.
RAM se ponekad skraćeno naziva “memorija” što dodatno komplicira problem. To je računalni čip koji pridonosi brzini računala, a obično se mjeri u megabajtima (MB) ili gigabajtima (GB), ovisno o veličini čipa. Kada korisnik odluči otvoriti datoteku, računalo mora tu informaciju staviti negdje kako bi joj moglo pristupiti. Datoteku privremeno zapisuje u RAM radi lakšeg pristupa, a ova vrsta memorije također privremeno sprema datoteke na kojima se trenutno radi.
Glavna razlika između RAM-a i memorije na tvrdom disku je njegova trajnost. Datoteke pohranjene u RAM-u šalju se u čip uz pomoć malih električnih naboja koji su potrebni da bi datoteke ostale netaknute. Ako se računalo isključi ili se ruši, električni naboji prestaju i datoteke se gube. Memorija tvrdog diska se upisuje na disk kada se program “spremi”, tako da se te datoteke ne gube u slučaju pada ili gubitka napajanja. Korisnici računala trebali bi pohraniti svoj rad dok se piše, budući da se svaki put kada se to učini, datoteka se prepisuje u novom obliku na tvrdi disk.
Druga velika razlika između ovih vrsta memorije je ta što se RAM često može nadograditi. Računala imaju priključke na matičnoj ploči u koje se mogu priključiti RAM čipovi, a u mnogim slučajevima ti se čipovi mogu lako ukloniti i priključiti novi. Ako korisnik ima 32 MB RAM-a u svom računalu podijeljenog između dva čipa, tada ima dva 16 čipa. MB čipovi. Ako umjesto toga kupi dva čipa od 64 MB, oni mogu zamijeniti stare i dati joj 128 MB RAM-a. Ova mala i jednostavna nadogradnja je relativno jeftina i može napraviti veliku razliku u brzini i performansama računala, iako računala obično mogu koristiti samo određene vrste RAM-a u određenim količinama ili konfiguracijama.
Vlasnici računala obično žele znati imaju li dovoljno RAM-a i memorije za pokretanje određenog programa. RAM će biti znatno manji u brojkama od memorije tvrdog diska i obično iznosi 128 MB – 1 GB. Budući da je memoriji tvrdog diska potreban kapacitet za držanje znatno više datoteka, prosječni kapaciteti kreću se od 1 – 400 GB. Pojedinačni programi će navesti potrebnu RAM memoriju i prostor na disku potrebnom za njihovo učinkovito funkcioniranje.