Po definiciji, republika je reprezentativni oblik vlasti kojim se vlada u skladu s poveljom, odnosno ustavom, a demokracija je vlada koja se vlada prema volji većine. Iako se ovi oblici vladavine često brkaju, oni su prilično različiti. Glavna razlika između republike i demokracije je povelja ili ustav koji ograničava moć u republici, često radi zaštite prava pojedinca protiv želja većine. U pravoj demokraciji većina vlada u svim slučajevima, bez obzira na bilo kakve posljedice za pojedince ili za one koji nisu u većini po nekom pitanju.
Varijacije
Dodatnu zbrku oko razlike između ova dva oblika vlasti dodaje činjenica da u praksi postoji mnogo varijacija svakog od njih. Na primjer, predstavnička demokracija je ona u kojoj se, poput republike, dužnosnici biraju da glasaju u ime naroda o većini pitanja, umjesto da svi građani glasaju o svakom pitanju. Nadalje, ustavna demokracija je predstavnička demokracija u kojoj je vlast ograničena ustavom. U biti, ovo je republika, pa je u praktične svrhe razlika između republike i ustavne demokracije često uglavnom semantička.
Vlada od strane naroda
U obje vrste vlasti, odluke donose ljudi ili njihovi predstavnici, a ne monarh. Šef države se u većini slučajeva naziva predsjednikom i bira ga narod, izravno ili neizravno. Predstavnike vlade u bilo kojoj vrsti vlasti također bira narod. U izravnoj demokraciji, u kojoj ljudi sami glasaju o svim pitanjima, državni dužnosnici ili predstavnici samo provode volju većine umjesto da glasuju u ime naroda.
Zaštita prava pojedinaca
Prava demokracija je rijetka zbog potencijala da se pretvori u ono što bi se moglo nazvati “vladavina mafije”. To se događa kada većina donosi odluke koje imaju koristi na štetu manjine. Na primjer, rasna, vjerska ili socioekonomska klasa koja se sastoji od više od 50% stanovništva s pravom glasa mogla bi – teoretski – glasati da bi sebi dala određene pogodnosti ili da bi ugnjetavala ili ograničavala one koji su u manjini. U pravoj demokraciji ne postoji zakonska moć koja štiti manjine.
U republici ili ustavnoj demokraciji, međutim, povelja ili ustav obično jamče određena prava pojedincima ili manjinskim skupinama. Time se sprječava da se ta prava oduzmu ili povrijede voljom većine. Ta je zaštita temeljna za republički oblik vladavine.