Bilo bi netočno pojmove sektaški i svjetovni promatrati kao potpune suprotnosti. U nekim slučajevima mogu se međusobno suprotstaviti. Međutim, sekularni ljudi također mogu biti sektaši pod određenim okolnostima. Stoga su ove riječi polu-srodne i mogu predstavljati suprotnost ili zajedništvo.
Sektaš se obično definira kao posebna sekta, često religiozna. Na primjer, sektaške napetosti između katolika i protestanata u Irskoj rezultirale su brojnim godinama ne samo loših osjećaja, već i nasilja. Sektaštvo uključuje ideju da je određena sekta kojoj netko pripada ispravna i ispravna, a da drugi koji pripadaju drugim sektama, čak i ako su još uvijek iz iste glavne vjerske grupe, to imaju potpuno krivo. Iako su i protestantizam i katolicizam kršćanski, kada ljudi vjeruju da je jedna sekta bolja od druge, ili da je jedna sekta ispravnija od druge, sektaštvo može preuzeti vlast i uzrokovati diskriminaciju i nasilje.
Sektaš se ne odnosi nužno na sekte neke religije (suni, šijiti ili protestanti, katolici). Također se može odnositi na sektore unutar društva ili na one koji pripisuju nereligijska uvjerenja. Na primjer, grupe ateista mogu se nazvati sektom, ili se kasta u Indiji može smatrati sektom. Tada termini sektaški i sekularni mogu postati međusobno povezani. Svjetovno se definira kao nereligiozno, ne odnosi se na crkvu ili status laika unutar religije. To je nereligiozno i možete koristiti izraze sektaški i sekularni zajedno kako biste sugerirali nereligijsku skupinu ili sektor. Svjetovni sektaš može biti netko tko ne pripisuje određenu religiju i pripada sekti ljudi koji dijele ta uvjerenja.
Nadalje, kada je vjerska napetost između dviju skupina posebno visoka, sektaško i sekularno mogu se povezati kako bi se označilo da vjerski vođe bilo koje skupine ne odobravaju postupke laika unutar sekte. Vjerski vođa mogao bi nasilje između dviju skupina proglasiti sekularnim sektaštvom. To je svakako bio slučaj s mnogim vjerskim vođama u islamu i sunitskih i šiitskih sekti.
Iako postoje neki vjerski vođe koji odobravaju i potiču nasilje između dviju sekti islama, drugi vođe, imami, zalažu se protiv kontinuiranog sektaškog nasilja i krive za ovo ponašanje “sekularno” ili laičko nerazumijevanje Kur’ana. Oni povezuju pojmove sektaški i sekularni sugerirajući da su oni koji nisu studirali i postali vjerski vođe sekularni sektaši koji nemaju pravo govoriti u ime vjere u cjelini.