Slike i metafora dva su različita načina na koja se stvari mogu opisati ili osvijetliti. Pojam “slike” odnosi se na opis osobe, mjesta ili predmeta pomoću pet osjetila. Izraz “metafora” odnosi se na usporedbu dva različita elementa bez upotrebe “slično” ili “kao”, koji se koriste u usporedbama. Slike i metafore obično se koriste i u beletrističnoj i u publicistickoj literaturi kako bi se poboljšali opisi autora. Poput mnogih drugih eksplikativnih tehnika, što autori učinkovitije koriste slike i metafore u svom pisanju, njihovim čitateljima postaje lakše oblikovati mentalni prikaz onoga o čemu se raspravlja.
U svim vrstama pisanja, slike se koriste za opisivanje i osvjetljavanje tako da čitatelji mogu lakše stvoriti mentalne slike o onome što čitaju. Slike se oslanjaju na senzorne znakove svih pet osjetila kako bi informirali čitatelje. Opis psa kao “velikog, podlog izgleda i glasno laje” koristi osjetila vida i zvuka, a slike koje se odnose na gadnu oceansku vodu kao “hladnu, slanu i trulu” koriste dodir, okus i miris. Metafore su ponekad vrsta slike kada prenose senzorne informacije o subjektu. Slike i metafora mogu pomoći u poboljšanju autorovih opisa.
Za pisce je korisno koristiti slike u svom pisanju, ponajviše zato što čitatelju daje mnogo bolji način da zamisli subjekte teksta koji čita. Pisac bi mogao upotrijebiti rečenicu kao što je “Ušli su u grad” da opiše što su likovi učinili, ali to čitatelju ne bi dalo dovoljno detalja da stvori bogatu mentalnu sliku scene. S druge strane, autor je mogao reći: “Tiho su se usred noći ušuljali u mali, bliski gradić s jednom poštom, ljupkim zgradama i staromodnim običajima.” Drugi primjer pruža mnogo detaljniju priču o gradu koji likovi posjećuju.
Metafore figurativno opisuju jednu stvar kao zapravo drugu, koristeći vrstu usporedbe kako bi ilustrirali kako su dvije naizgled različite stvari zapravo slične na neki način. Sporedbe, za razliku od metafora, koriste “sviđa mi se” ili “kao” za opisivanje i usporedbu. Ponekad metafore mogu biti manje jasne i zahtijevaju više razmišljanja nego slike. Na primjer, ako je autor rekao da je “američka demokracija još uvijek u povojima”, morali biste upotrijebiti svoju moć rasuđivanja da shvatite što to točno implicira. Metafore mogu biti moćan način opisivanja likova. Reći da je lik “vuk u ovčjoj koži” implicira da je on ili ona zao, nepovjerljiv i moguće nasilan, iako se čini da je fin i bezopasan.