Računala koriste memoriju s slučajnim pristupom (RAM) za pohranu i dohvaćanje informacija na način koji je lako i trenutno dostupan. Za računala su dostupne dvije vrste RAM-a: dinamički RAM (DRAM) i statički RAM (SRAM). Svaki od njih ima svoje posebne prednosti i nedostatke. SRAM ima prednost u brzini, a DRAM je daleko jeftiniji. Većina računala koristi obje vrste, ali DRAM je daleko češći i obavlja većinu posla.
Dinamički RAM čip sadrži milijune memorijskih ćelija, od kojih se svaka sastoji od tranzistora i kondenzatora. Svaka od ovih ćelija može sadržavati 1 bit informacije, koju računalo čita kao 1 ili 0. Kako bi odredio čitanje bita, tranzistor provjerava ima li naboja u kondenzatoru. Ako je prisutan naboj, očitanje je 1; ako nije, očitavanje je 0. Ćelije su raspoređene u kvadratnoj konfiguraciji, s redcima i stupcima koji se broje u tisućama.
Problem s dinamičkim RAM čipovima je taj što kondenzator vrlo brzo propušta energiju i može zadržati naboj samo djelić sekunde. Krug za osvježavanje potreban je za održavanje naboja u kondenzatoru i zadržavanje informacija. Ovaj proces osvježavanja odvija se stotine puta svake sekunde i zahtijeva pristup svim ćelijama, čak i ako informacije nisu potrebne. Kako se čita svaki red ćelija, središnja procesorska jedinica (CPU) računala ponovno zapisuje svaki bit informacije, dopunjavajući kondenzatore prema potrebi.
S druge strane, statični RAM čipovi koriste drugačiju tehnologiju. Memorijske ćelije prelaze između 0 i 1 bez upotrebe kondenzatora, što znači da nije potreban proces osvježavanja i pristup se odvija samo kada su potrebne informacije. Bez potrebe za stalnim pristupom svim informacijama, SRAM je mnogo brži od DRAM-a. Općenito govoreći, ovi su čipovi daleko energetski učinkovitiji, ali to je samo zbog njihove ograničene potrebe za pristupom memoriji, a stopa potrošnje raste s velikom upotrebom.
Najveći nedostatak SRAM-a je prostor. Svaki tranzistor na dinamičkom RAM čipu može pohraniti jedan bit informacija, ali je potrebno četiri do šest tranzistora za pohranu bita pomoću SRAM-a. To znači da će dinamički RAM čip držati najmanje četiri puta više memorije od statičkog RAM čipa iste veličine, što SRAM čini mnogo skupljim. DRAM se češće koristi za memoriju osobnog računala, a SRAM čipovi su poželjniji kada je energetska učinkovitost zabrinuta, kao što su automobili, kućanski aparati i ručni elektronički uređaji.