Teza i antiteza mogu se razlikovati jer imaju tendenciju uključivati potpuno suprotstavljene ili proturječne ideje. Koriste se u mnogim različitim okruženjima, kao što su književnost i filozofski diskurs. U nekim se slučajevima koriste kako bi se istakla ideja u jednom komentaru ili frazi, dok se u drugima to dvoje održava kroz cijelo djelo, kao kada se pokaže da dva lika imaju potpuno suprotne karakteristike tijekom priča. U filozofiji se često spajaju u sintezu koja daje novi način gledanja na svijet.
Opozicija je definirajuća značajka koja razlikuje tezu od antiteze u bilo kojem djelu. To dvoje se obično koristi u literaturi kako bi se pokazalo suprotnost između dviju različitih ideja, radnji ili likova. Kada je, na primjer, Neil Armstrong prvi put kročio na Mjesec, opisao je akciju kao “jedan mali korak za (a) čovjeka; jedan divovski skok za čovječanstvo.” Ova upotreba demonstrira protivljenje svojstveno činjenici da, iako je Armstrongovo fizičko djelovanje bilo samo jedan korak jednog čovjeka, predstavljalo je golem iskorak i važnu prigodu za slavlje čovječanstva u cjelini.
Pisci mogu koristiti tezu i antitezu na mnogo različitih načina i iz raznih razloga. U nekim slučajevima, tehnike se koriste kako bi se pokazalo da su dvije ideje, radnje ili objekti koji izgledaju nepovezani, zapravo, inherentno suprotstavljeni jedno drugome. U drugim slučajevima, može se koristiti za ukazivanje na proturječnosti u idejama koje se, nakon povremenog ispitivanja, slažu jedna s drugom. U književnosti se njih dvoje često utjelovljuju u likovima. Dva lika, kao što su glavni lik i glavni negativac ili lik i njegova folija, prikazani su da utjelovljuju ideje i posjeduju osobine koje su suprotstavljene na temeljnoj razini.
Teza i antiteza također se često koriste u filozofskim raspravama kako bi se došli do novih zaključaka o prihvaćenim načinima razmišljanja. Prvo se izražava teza ili prihvaćeni način razmišljanja ili djelovanja. Zatim se predlaže antiteza koja pokazuje sukobe ili probleme s izvornom tezom. Treći korak se naziva sinteza. Teza i problemi i prigovori kombiniraju se kako bi se formirao novi svjetonazor koji učinkovitije ili logičnije sugerira novi način razmišljanja ili djelovanja.