Dobri Samaritanski zakoni osmišljeni su kao način zaštite ljudi koji priskaču u pomoć drugima. Oni propisuju da se osoba koja priskoči u pomoć ozlijeđenom ili bolesnom ne može okriviti za daljnju ozljedu ili bolest koja proizlazi iz pružene pomoći. Ljudi mogu oklijevati s pružanjem pomoći iz straha da će biti krivo procesuirani za slučajnu ozljedu ili smrt osobe. Nemaju sva mjesta takve zakone, a u nekima su ljudi dužni pružiti pomoć.
Ovi zakoni se mogu razlikovati od zemlje do zemlje, ali koncept je univerzalan. Zakon dobrog Samarijana dobio je ime po prispodobi koju je Isus ispričao u Bibliji, u kojoj Samarijanac staje kako bi pomogao ozlijeđenom strancu. Na nekim mjestima, osim ako ne postoji prethodni odnos s skrbnikom, nitko se ne može natjerati da pritekne u pomoć drugome. Druga mjesta, kao što je kanadska pokrajina Quebec, zakonski zahtijevaju od ljudi da pomognu nekome za koga znaju da je ozlijeđen.
Pomoć koja se daje za financijsku naknadu nije zaštićena dobrim samaritanskim zakonima. Ljudi poput zaštitara ili onih koji pružaju pomoć u sklopu svog zaposlenja također obično nisu zaštićeni ovim zakonima. Osim toga, pružatelj pomoći ne smije napustiti ozlijeđenog ili bolesnu osobu dok ne stigne stručna medicinska pomoć.
Zakoni dobrog Samarijanca osiguravaju da osoba koja pruža pomoć nije zakonski odgovorna za bilo kakvu štetu ili smrt koja zadesi ozlijeđenu osobu. Osoba obično ne može pružiti nikakvu pomoć svjesnoj ozlijeđenoj osobi bez njezina pristanka ili se djelo može smatrati napadom. Međutim, ako ozlijeđena ili bolesna osoba nije pri svijesti ili je u zabludi, pristanak nije potreban.
U nekim zemljama, poput Irske i Libanona, takvi zakoni ne postoje. U Italiji je minimalna potrebna pomoć pozvati hitnu pomoć ako se pronađe ozlijeđena ili bolesna osoba, iako su Talijani koji pružaju pomoć obično zaštićeni od sudskih postupaka. Međutim, protiv njih se i dalje može pokrenuti sudski postupak ako toj osobi dođe do bilo kakve štete.
U Francuskoj je zakonska obveza pomoći nekome tko je ozlijeđen. Ako promatrač ne pomogne, može biti optužen za nepoštivanje zakona. U Njemačkoj bi osoba trebala pružiti pomoć ako je potrebna, a ona ili ona imaju imunitet od kaznenog progona ako se ispostavi da je pomoć štetna. Čini se da je opći konsenzus u cijelom svijetu da je najbolje pomoći nekome tko je ozlijeđen, iako u ovim danima parnica ljudi možda prvo žele provjeriti zakone na svojoj lokaciji.