Postoje tri glavna kalendara temeljena na različitim načinima obilježavanja vremena — zapadni kalendar, koji se također naziva kršćanski ili gregorijanski kalendar; islamski ili hidžretski kalendar; te židovski ili hebrejski kalendar. Među razlikama između ovih kalendara su temeljni događaji na kojima se temelje, duljina mjeseci i godina te kada dan počinje.
Možda je temeljni način kategorizacije kalendara prema njihovom temeljnom događaju – to jest, na čemu se kalendar temelji. Kršćanski kalendar je solarni kalendar utemeljen na Kristovu rođenju. U vjerskoj i tradicionalnoj svjetovnoj uporabi godine su označene kao prije Krista ili prije Krista, Anno Domini (u godini našega Gospodina). Sve više i više, svjetovne namjene koriste noviji sustav označavanja koji ne prepoznaje da datumi odgovaraju Kristovu rođenju. Godinu označavaju kao BCE ili CE, pri čemu BCE znači Prije Common Era, a CE predstavlja Current Era, Common Era ili Christian Era.
Gregorijanski kalendar se općenito koristi kao sinonim za zapadni i kršćanski kalendar, ali je zapravo dobio ime po papi Grguru XIII. Ima godinu koja se sastoji od 12 mjeseci i 365 dana, 366 u prijestupnoj godini, što se događa dodavanjem dana u veljači svake četiri godine. Dok se gregorijanski kalendar temelji na julijanskom kalendaru — kalendar je uveo Julije Cezar oko 45. godine prije Krista nakon savjetovanja s astronomom — također se temelji na godini Kristova rođenja. Ovaj kalendar nastojao je poboljšati svoje prethodnike, stvarajući pravilniji format od lunarnog i julijanskog kalendara. Gregorijanski kalendar zauzeo je mjesto julijanskog kalendara krajem 16. stoljeća.
Islamski kalendar se temelji na emigraciji proroka Muhammeda i njegovih sunarodnika muslimana, ashaba ili sahaba, iz Meke u Medinu. Rečeno je da je iseljavanje zapovjedio Bog nakon mnogo godina muslimanskog progona i da se dogodilo 622. godine nove ere, prema zapadnom kalendaru, ili 4382. prije podne (Anno Mundi, ili godine svijeta) prema židovskom kalendaru. Hirah je arapski za emigraciju, pa se islamski kalendar naziva i hidžretskim kalendarom. Godine prije iseljavanja označene su kao BH, Prije Hidžre, dok su godine nakon iseljavanja označene kao AH, Anno Hidžra ili U godini Hidžre. Kalendar se temelji na lunarnoj godini, ima oko 354 dana i 12 mjeseci, od kojih svaki ima 29 ili 30 dana. Nazivi mjeseci su Muharem, Safar, Rabiul-Awwal, Rabi-uthani, Jumada al-awwal, Jumada al-thani, Rajab, Sha’ban, Ramadan, Shawwal, Dhil-Q’ada i Dhil-Hijja.
Židovski kalendar je lunisolarni kalendar i temelji se na stvaranju za koje se kaže da se dogodilo – oko 3760. godine prije Krista prema zapadnom kalendaru. Židovski ili hebrejski kalendar ima od 353 do 385 dana i 12 mjeseci, 13 u prijestupnoj godini. Mjeseci imaju 29 ili 30 dana: Nissan, Iyar, Sivan, Tammuz, Av, Elul, Tishri, Cheshvan, Kislev, Tevet, Shevat i Adar. U prijestupnoj godini, Adar I se umeće iza Ševata, a postojeći mjesec Adar naziva se Adar II — 13. mjesec. Dok zapadni i islamski kalendar imaju novu godinu koja počinje s prvim mjesecom, nova godina prema židovskom kalendaru počinje u sedmom, a ne prvom mjesecu u godini.
Drugi način na koji se ove vrste kalendara razlikuju je kada počinje novi dan. U julijanskom, gregorijanskom, zapadnom i kršćanskom kalendaru dan počinje u ponoć. Međutim, islamski i židovski kalendar počinju sa zalaskom sunca.
Postoje mnoge druge vrste kalendara; međutim, zapadni kalendar je možda najpopularniji. Druga popularna vrsta kalendara – kineski kalendar – i danas se koristi za kineske praznike i u astrološke svrhe. To je lunisolarni kalendar s 12 mjeseci u redovnoj godini i 13 mjeseci svake druge ili treće godine. Dani u kineskom kalendaru počinju u 11 sata, a ne u ponoć. Iako postoji spor oko toga kada je kineski kalendar započeo, većina vjeruje da je počeo negdje oko 2600. do 2500. godine prije Krista.