Ukratko, ovisi koga pitate. Odgovori se kreću od samo 4,000 godina do čak 4.5 milijardi godina.
Starost Zemlje je tema velikih kontroverzi s ljudima koji su svrstani u dva osnovna tabora. Važno je napomenuti da, kao i kod većine stvari, postoje ljudi s uvjerenjima koja premošćuju dvije strane, ali podjela uvjerenja u dva različita tabora pomoći će u površnoj raspravi o starosti Zemlje. Njih dvoje se u osnovi razlikuju po tome igra li religija ulogu u analizi, a time dobivamo dvije skupine — tradicionalne znanstvenike i kreacioniste.
S jedne strane, imamo tradicionalne znanstvenike koji starost Zemlje temelje na znanstvenim dokazima i teorijama. Oni ukazuju na stvari kao što su datiranje ugljika, evolucija, radiometrijsko datiranje i teorija velikog praska. Ova skupina, koja se ponekad naziva sekularna, evolucijska ili znanstveno utemeljena skupina, općenito vjeruje da je Zemlja stara oko 4.5 milijardi godina. Ono što tradicionalni znanstvenici ili sekularisti općenito ne uzimaju u obzir u svojoj analizi Zemljine starosti je nešto što druga skupina razmatra – religija.
Ova skupina utemeljena na religiji, koja također uključuje znanstvenike, obično se naziva kreacionistima. Važno je napomenuti da kada govorimo o ovom vjerskom logoru prvenstveno mislimo, ali ne samo, na judeo-kršćanske religije. Hindusi, na primjer, općenito vjeruju da je Zemlja stara milijardama godina i da ima ciklus postojanja i nepostojanja. Tabor kreacionista, kao i tradicionalni znanstvenici, uključuje različita vjerovanja, ali većina kreacionista navodi datume starosti Zemlje u rasponu od 4,000 do 10,000 godina. Ova skupina temelji starost Zemlje na doslovnom tumačenju vjerskih tekstova, odnosno Postanka u Starom zavjetu.
Kreacionisti mogu ukazati na nedostatke u datiranju ugljika kao netočne za određivanje Zemljine starosti. Tradicionalni znanstvenici, međutim, primjećuju da je datiranje ugljikom samo jedan od načina da se procijeni starost stijena i fosila. Za određivanje starosti Zemlje koristi se nekoliko vrsta radiometrijskih metoda datiranja. Ove metode procjenjuju poluživot radioaktivnih izotopa prisutnih u stijenama i mineralima i drugim materijalima. U pravilu, tradicionalni znanstvenici uz ugljik mogu promatrati i poluživot tvari poput argona, olova, kalija i urana.
Kako bi potkrijepili argumente da je starost Zemlje mnogo mlađa, kreacionisti znanstvenici argumentiraju teoriju mlade zemlje ne samo temeljenu na biblijskim dokazima, već i na znanstvenoj teoriji. Neki kreacionisti znanstvenici, na primjer, sugeriraju da bi nakupljanje prašine na Mjesecu trebalo biti znatno veće da je Zemlja stara milijardama godina. Nadalje, kreacionisti sugeriraju da količina helija trenutno u atmosferi sugerira da Zemlja mora biti mlađa. Da je stariji, u atmosferi bi bilo više helija. Znanstvenici kreacionisti također mogu osporiti valjanost radiometrijskih metoda datiranja. Vjeruju da se takvo datiranje lako može kontaminirati, čime se poništavaju testovi.