Dikcija, odnosno spisateljski odabir riječi, ima posebno važno mjesto u poeziji, jer su značenje, zvuk i broj slogova u svakoj riječi često vrlo važni. Dikcija u poeziji definira ton i mnoge aspekte stila danog pjesničkog djela. U mnogim slučajevima, osobito u pjesmama koje se moraju pridržavati strogih stilskih ograničenja, pjesnik mora odabrati riječi koje sadrže određeni broj slogova i koje se rimuju s drugim specifičnim riječima. Dikcija je važna i u manje strukturiranim pjesničkim djelima, budući da je većina pjesničkih oblika daleko manje riječna od većine proznih djela. Dok prozaik često može potrošiti nekoliko odlomaka na opis, pjesnik često mora prenijeti značajnu informaciju o nečemu u samo nekoliko dobro odabranih riječi.
Mnoge su pjesme napisane u visokostrukturiranim oblicima koji moraju biti u skladu s određenim pravilima. U herojskim dvostihovima, na primjer, pjesnik mora pisati jambskim pentametrom, s pet naglašenih i pet nenaglašenih slogova raspoređenih naizmjenično. Nadalje, završni slogovi svakog para redaka moraju se rimovati. Unutar tih ograničenja dikcija postaje iznimno važna, jer pjesnik mora birati riječi koje odgovaraju tim ograničenjima, a da pritom ne ugrozi značenje koje želi prenijeti. Svaka se riječ mora ocijeniti na temelju njezina značenja i uloge u shemi ritma i rime.
Dikcija je u poeziji također nevjerojatno važna zbog svoje sposobnosti prenošenja tona. Riječi koje prenose ideje turobnosti, tame i melankolije prenijet će drastično drugačiji ton od onih koje sugeriraju radost, sjaj i energiju. Ton pjesme često se koristi da utječe na njezin emocionalni utjecaj izvan doslovnog značenja i zvukova riječi. Vješt pjesnik stvara svoju dikciju ne samo da prenese određeno značenje i zvuči na određeni način, već i da izazove određeni skup emocionalnih odgovora čitatelja. Traljava i nemarna dikcija u poeziji može uspjeti u smislu i zvuku, ali vjerojatno neće izazvati specifičan emocionalni odgovor koji je pjesnik namjeravao.
U nekim oblicima poezije, osobito u narativnim pjesmama, izbor riječi koristi se kako bi se čitatelju ispričalo nešto o pripovjedaču. Dikcija u poeziji može se koristiti za prenošenje da je govornik iz određene pozadine ili dobne skupine, na primjer. Ova upotreba dikcije, iako je mnogo češća u prozi, još uvijek ima važno mjesto u mnogim oblicima poezije, osobito kada je identitet govornika bitan za potpuno razumijevanje pjesme.