Enzimi su specijalizirani proteini koji djeluju na specifične molekule – nazvane supstrati – u tijelu, povećavajući brzinu metaboličkih reakcija i promjena. Postoje različiti enzimi povezani s različitim zadacima, kao što su probava i metabolizam, kao i doprinosi ispravnom funkcioniranju hormona poput inzulina i glukagona. Mnogi enzimi pomažu u razgradnji molekula hrane i spojeva poput laktoze i proteina, koji pomažu u pravilnoj apsorpciji i asimilaciji tih hranjivih tvari. Ovi probavni enzimi se smanjuju kako tijelo stari, ali se mogu povećati pravilnim suplementacijom i prehrambenim sredstvima.
Često se primjećuje da su enzimi u tijelu odgovorni za metabolizam, ili razgradnju i izgradnju, svega što se događa na staničnoj razini. Postoje dvije glavne vrste enzima u tijelu: metabolički enzimi i probavni enzimi. Te proteinske čestice djeluju na određeno mjesto na stanici kako bi donijele željeni rezultat ili promjenu. Neki od ovih enzima pomažu u olakšavanju razmjene energije između stanica, dok drugi pomažu u razgradnji masti i šećera koji se koriste kao energija.
Mnogi od enzima o kojima se obično raspravlja u tijelu uključuju probavu određenih makronutrijenata, uključujući proteine, ugljikohidrate i masti. Kada pojedinac konzumira komad hrane u kojoj glavne kalorije dolaze iz proteina, poput ribe ili mesa, tada enzim poznat kao proteaza pomaže razgraditi protein u jednostavnije molekule. Ovi jednostavniji oblici nazivaju se aminokiselinama, koje se mogu koristiti kao izvor energije za tijelo. Ako enzimi u tijelu nisu dovoljni za probavu proteina, doći će do nepravilne probave i asimilacije hranjivih tvari.
Laktaza je primjer enzima koji pomaže u razgradnji laktoze, odnosno šećera, koji se nalazi u mlijeku i većini drugih mliječnih proizvoda. Onima koji ne podnose laktozu normalno nedostaju enzimi laktaze u tijelu. Amilaza je naziv enzima koji probavlja većinu škrobnih ugljikohidrata, uključujući i one koji se nalaze u žitaricama, povrću i nekom voću. Glavni enzim odgovoran za probavu masti je lipaza, a ona pomaže u razgradnji masti u masne kiseline. Ove se masne kiseline također koriste kao izvor energije i za različite fiziološke funkcije, kao što su regulacija upale i djelovanje na DNK.