Ironija u poeziji je književna tehnika koja koristi nesklad, nesklad ili naivni govornik da kaže nešto drugo osim doslovnog značenja pjesme. U poeziji se koriste tri osnovne vrste ironije: verbalna ironija, situacijska ironija i dramska ironija. Pjesnici će koristiti ironiju iz raznih razloga, uključujući satiru ili da bi dali politički poantu. Ironiju je teško otkriti u poeziji, ali to je retoričko sredstvo za kojim studenti poezije uvijek trebaju biti na oprezu.
Jedan uobičajeni oblik ironije u poeziji je verbalna ironija, u kojoj pjesnik manipulira tonom kako bi rekao suprotno od onoga što pjesma zapravo kaže. Ova vrsta ironije, slična sarkazmu, osobito je česta u satiri. Dobar primjer verbalne ironije je “Silovanje brave” Aleksandra Popea. Pjesma koristi ton i konvencije epske poezije da opiše svakodnevni scenarij šišanja ženine kose. Služeći se oholim tonom za opis svakodnevnog događaja, Pope ismijava pretenzije epske pjesme, pokazujući također ispraznost površne ljepote.
Druga upotreba ironije u poeziji je u situacijskoj ironiji. Situacijska ironija javlja se kada pjesnik koristi postavku ili metaforu koja nije u skladu sa sadržajem pjesme, čineći čitatelja da vidi nešto novo o predmetu koji mu je pri ruci. Poznati primjer ove vrste ironije u poeziji javlja se u “Ljubavnoj pjesmi J. Alfreda Prufrocka” TS Eliota, koja večer uspoređuje s “pacijentom koji je eteriziran na stolu”. Uzimajući konvencionalno lijepu prirodnu sliku i uspoređujući je s bolnim medicinskim zahvatom suvremenosti, Eliot koristi situacijsku ironiju kako bi prikazao gubitak prirodne ljepote u iskvarenom svijetu.
Pjesma može sadržavati i dramatičnu ironiju, vrstu ironije u poeziji u kojoj naivni govornik kaže nešto što nosi značenje izvan njegovog ili njezinog znanja. Ovo retoričko sredstvo najčešće je u poeziji koja koristi nepouzdan zvučnik kao glas pjesme. Poznati primjer ove vrste ironije u poeziji je “Moja posljednja vojvotkinja” Roberta Browninga. Pjesmu pripovijeda vojvoda opisujući portret svoje bivše supruge koja je umrla navodno prirodnom smrću. Kroz pjesmu vojvoda nesvjesno govori da ju je dao ubiti zbog svoje nekontrolirane ljubomore, dopuštajući čitatelju da vidi nešto o vojvodi što bi najradije skrivao.