Međunarodna trgovina igra važnu ulogu u gospodarstvu svake zemlje. Trgovinska bilanca, odnosno količina uvoza naspram izvoza, pokreće ocjenu zemlje njenog bruto domaćeg proizvoda (BDP) i u konačnici utječe na percepciju javnosti o zdravlju gospodarstva. Što je još važnije, međunarodna trgovina otvara neiskorištena tržišta za prodavače i povećava produktivnost matične zemlje jer su radnici zaposleni da proizvode robu za prodaju na globalnoj razini.
Uobičajeni je aksiom u poslovanju da se 95 posto potencijalnog tržišta tvrtke nalazi u inozemstvu. Tvrtka koja se ograničava na prodaju ostvarenu unutar domaćih granica propušta potencijal eksponencijalnog rasta poslovanja. Iz poslovne perspektive, uloga međunarodne trgovine je maksimizirati profit za vlasnike, što je najvažniji mandat za korporacije i mnoge druge vrste poslovanja.
Vlade razmatraju ulogu međunarodne trgovine iz šire perspektive na zdravlje gospodarstva. Sposobnost poslovnog sektora da proizvodi robu za izvoz znači da je zaposleno veći dio radne snage u zemlji, stvarajući veću količinu zaliha. To također znači da je zemlja u jačoj poziciji na globalnoj razini, budući da praktički izvozi vrijednosti i način života zemlje zajedno sa svojim proizvodima. Svaki domaći proizvod koji raste u stranoj zemlji utoliko otežava vladi strane zemlje rizik da naruši trgovinske odnose u međunarodnim pregovorima o nepovezanim pitanjima.
Na bruto domaći proizvod, ekonomski pokazatelj koji prati razinu proizvodnje u zemlji, utječe međunarodna trgovina. Ako neka zemlja uvozi više nego što izvozi, njezin će se BDP vjerojatno smanjiti tijekom vremena jer zemlja postaje ovisna o uvezenoj robi i gubi sposobnost zapošljavanja vlastitog stanovništva u proizvodnji dobara koju javnost želi kupiti. Uloga međunarodne trgovine u gospodarstvu je pronaći ravnotežu između uvoza i izvoza koja će održati snažno gospodarstvo zemlje i visok životni standard.
Možda je najvažnija uloga međunarodne trgovine održati građane jedne zemlje zdravim i sretnim. Međunarodna trgovina osigurava svu robu i resurse koje država sama ne može učinkovito proizvesti. Od pravljenja kave na Aljasci do pružanja drvnih proizvoda pustinjskim zemljama, mnogi bi bili nesretni kada bi mogli kupiti samo ono što njihova vlastita zemlja može proizvesti. Kako su ljudi sposobniji za komunikaciju diljem svijeta, vladama je postalo teže uvjeriti javnost da bi ona sretno trebala raditi bez modernih pogodnosti koje uživaju ljudi u drugim zemljama. Nedostupnost modernih dobara tijekom vremena pridonijela je pobunama građana u zemljama s vladama koje su pokušavale odsjeći zemlju od svijeta.