Protagonist priče je glavni lik u određenom književnom, dramskom, kinematografskom ili drugom pripovjedačkom djelu. Uobičajena je zabluda da je protagonist uvijek “dobar momak” određene priče – to nije nužno slučaj, jer protagonisti jednako lako mogu biti zli likovi. Oni su likovi oko kojih kruže događaji naracije i s kojima čitatelj treba suosjećati. U mnogim slučajevima takvi se likovi stavljaju u izravnu opoziciju s drugim likom, silom ili institucijom, koji se naziva antagonist. Protagonisti imaju tendenciju da prolaze kroz neke važne emocionalne ili filozofske promjene tijekom svoje borbe protiv antagonista.
Protagonist se u mnogim slučajevima naziva “junakom” ili “glavnim likom” priče. Iako ne postoje određena pravila koja definiraju što čini učinkovitog protagonista, takvi likovi obično su složeni i detaljni. Izravno ili neizravno, čitatelji postaju svjesni emocija glavnog lika i općenito su u stanju suosjećati s osobnim izazovima s kojima se susreće tijekom naracije. Dok su mnoge priče prvenstveno usmjerene na događaje, druge koriste događaje kao alate za oblikovanje i promjenu mentalnog i emocionalnog stanja protagonista. Te promjene, a ne sami događaji, često su u fokusu narativa.
Unatoč uobičajenoj upotrebi riječi “heroj”, nema potrebe da protagonist zapravo posjeduje herojske ili čak dobre osobine. Neki protagonisti su kukavički i slabi dok su drugi nedvosmisleno zli. Narativi s protagonistima ove vrste mogu biti zanimljivi jer istražuju emocije i motivaciju likova s kojima čitatelj možda ne očekuje da će se povezati. U narativima s herojskim glavnim likovima čitatelju je često lako doživjeti antagonista kao izrazito zlog lika sa sebičnim i strašnim namjerama. Dobro napisan antijunak, međutim, može izazvati empatiju kod čitatelja, humanizirajući tako lik koji bi se inače mogao smatrati potpuno zao.
Neki narativi zapravo imaju nekoliko različitih protagonista. To je osobito uobičajeno u pričama s više podzapleta, kao što je većina romana u žanru epske fantazije. Glavna radnja koja se tiče primarnog sukoba cijelog djela može imati primarnog protagonista. Drugi likovi, koji mogu jednostavno biti sporedni likovi u glavnoj liniji radnje, često su protagonisti vlastitih podzapleta. Korištenje sporednog lika kao protagonista u podzapletu omogućuje piscu da razvije sporedne likove čije su emocije, motivacije i druge složenosti važni dijelovi cjelokupne pripovijesti.