Dok se upotreba retorike u glazbi može pojaviti u različitim oblicima, najčešće se pojavljuje kao metoda odabira melodija, ritmova i tekstova koji su ugodni za uho. Općenito, skladatelji koji koriste retoriku u glazbi nastoje uskladiti retorička načela govora s tehnikama koje se koriste za stvaranje glazbe dobrog zvuka. Retorika se uglavnom definira kao umjetnost koja se koristi za orkestriranje uvjerljivog govora. Slično govoru, glazba je također slušno iskustvo na kronološkoj vremenskoj liniji, što je inspiriralo mnoge skladatelje da istraže primjenu govorne umjetnosti koristeći sličnu retoriku u glazbi.
Način na koji su riječi složene u stihove i kako se izgovaraju ili pjevaju igra veliku ulogu u definiranju vokalnog stila u djelu. Korištenje govorne retorike u stihovima ima očite primjene, budući da se može koristiti za oblikovanje riječi i fraza korištenih u pjesmi. Neki stilovi pjevanja, poput gregorijanskog pjevanja, imaju posebno definirana retorička pravila koja pomažu u definiranju vokalnog stila žanra.
Kontrapunkt, sustav koji se često koristi za skladanje barokne glazbe, koristi odnose između nota kako bi odredio koje bi se note dobro uklopile u slijed. Postoji nekoliko metoda komponiranja s kontrapunktom. Poput govorne retorike u glazbi, ova tehnika kompozicije pripisuje metodu za postizanje uvjerljivog krajnjeg rezultata.
Retorički načini poput paraprosdokiana, što je neočekivani način završetka glazbene ili izgovorene fraze, i tautologije, koja je ideja koja se ponavlja u novoj rečenici, mogu imati produktivnu primjenu u kompoziciji i improvizacijskom jazzu. Osim kompozicije, retorika u glazbi također može pomoći u analizi djela. Usporedba aranžmana melodijskih linija korištenih u improvizacijskom solu može pomoći u definiranju onoga što pojedini solo čini ugodnim za slušanje. Iako se na retoriku obično gleda kao na pretjerano dramatičnu, manipulativnu upotrebu riječi kako bi se često istaknuo politički smisao, u jeziku je to proučavanje tehnika pisanog i govornog sastava koje mogu pomoći piscu da dovede do učinkovite, zanimljive i uvjerljive kompozicije.
Od davnih dana ljudskog društva, poznati filozofi i govornici poput Aristotela teoretizirali su da se načela retorike mogu koristiti za sastavljanje uvjerljivog govora. Mnogi retoričku praksu nazivaju umjetnošću, budući da načini retorike još uvijek mogu dovesti do nečitljivog pisanja i moraju se koristiti samo na načine koji poboljšavaju kompoziciju. Iako postoji malo dokaza da primjena retoričkih načela u stvaranju glazbe proizvodi kvalitetnu kompoziciju, selektivna primjena retorike na glazbu može djelovati kao učinkovita kreativna vježba ili vježba mozganja koja može proizvesti ugodne rezultate.