Koja je uloga retorike u oglašavanju?

U svijetu preplavljenom oglašavanjem posvuda, od interneta do zubarske ordinacije, važno je da se i oglašivači i potrošači educiraju o ulozi retorike u oglašavanju. Pametan potrošač može izbjeći da bude prevaren u nerazumne kupnje, a oglašivači mogu smisliti etičke načine prodaje svojih proizvoda ili usluga, razumijevanjem različitih retoričkih strategija. Jedan dobar način za ispitivanje retorike u oglašavanju je u smislu tri kategorije tehnika uvjeravanja starogrčkog filozofa Aristotela: logos ili logika; etos, ili etika; i patos, odnosno emocija.

Aristotelov vlastiti omiljeni oblik retorike bio je logos, ili logička privlačnost. Prema njegovim riječima, to znači iznošenje jasnog, izravnog argumenta koji je bez proturječja ili logičkih zabluda. U modernom oglašavanju, međutim, logotipi se češće odnose na činjenice ili statistike koje pokušavaju uvjeriti potrošača da je ovaj proizvod objektivno najbolji izbor – da je to najsnažnija kosilica, najučinkovitiji mali kamion, najmanje masnoće preljev za salatu, itd., svog tipa. Kada mu se predstavi ova vrsta oglašavanja, kupac bi trebao pregledati proizvod kako bi se uvjerio da tvrdnje ne zanemaruju druge relevantne informacije, kao što je sadržaj šećera ili natrija u preljevu za salatu za koji se tvrdi da ima malo masti.

Druga vrsta retorike u oglašavanju je etos, odnosno pozivanje na etičku poziciju ili tehničku stručnost osobe koja govori. Ovaj stil retorike često se može vidjeti u političkim oglasima, gdje se političar može predstaviti kao dosljedan u svojim izjavama i postupcima – često u suprotnosti s oporbom, koja se može predstaviti kao šaljiva ili lažljiva. Potrošač kojemu je predstavljena ova vrsta oglašavanja trebao bi razmotriti koliko je moralni položaj kandidata relevantan za poziciju, kao i pravednost napada na protivnike. Ethos se također može odnositi na pozivanje na svjedočenje stručnjaka, na primjer, navođenjem profesionalnog trkača koji podržava određenu marku tenisica za trčanje. Suočeni s ovom vrstom retorike potrošač bi trebao imati na umu da je osoba koja svjedoči vjerojatno plaćena, te stoga možda neće imati potpuno nepristrano mišljenje o proizvodu.

Najčešća vrsta retorike u oglašavanju je patos, odnosno pozivanje na emocije. To može imati mnogo različitih oblika, od duhovitih do suzajućih. Svaka reklama koja tvrdi da je proizvod “najbolji za vašu obitelj” ili sadrži fotografije koje su omekšane oko rubova gotovo je zajamčeno da prizivaju emocije. Reklama koja prikazuje štene razrogačenih očiju za prodaju proizvoda koji nema nikakve veze sa psima također privlači patetiku. Emocionalna privlačnost stvara jača, dugotrajnija sjećanja od drugih vrsta retorike u oglašavanju, što ga čini vrlo učinkovitom marketinškom strategijom. Kupci bi, međutim, trebali paziti da ih ne ponesu emocije i ne navedu na donošenje odluka o kupnji koje za njih objektivno nisu dobre.