Temeljna veza između amigdale i anksioznosti je da amigdala proizvodi anksiozne odgovore. Ovaj organ govori tijelu kada je u opasnoj situaciji i izaziva anksioznu reakciju. Anksiozni poremećaji se često razvijaju kada je amigdala pretjerano stimulirana. Zajedno, amigdala i anksioznost odgovorni su za odgovore na percipiranu prijetnju, emocionalno pamćenje i uvjetovanje straha.
Amigdala je jedan od najprimalnijih, nepromijenjenih organa u mozgu. Amigdala se nalazi u medijalnim temporalnim režnjevima mozga. Dio je limbičkog sustava i prvenstveno je odgovoran za obradu i bilježenje emocionalnih odgovora, kao što je anksioznost.
Amigdala je odgovorna za određivanje odgovarajućeg emocionalnog odgovora na vanjske podražaje. Na primjer, ako osobu napadne pljačkaš, amigdala prepoznaje događaj kao prijeteću. Zatim šalje poruku ostatku tijela, pripremajući ga za ono što se obično naziva borba ili bijeg. Odgovor na borbu ili bijeg ključan je za ljudski opstanak i datira iz vremena kada su ljudi živjeli u špiljama. Šalje poruku mišićima i živčanom sustavu, pripremajući tijelo za borbu, bijeg ili smrzavanje.
Druga veza između amigdale i anksioznosti je uvjetovanje straha. Teorija je da amigdala pohranjuje sjećanja na emocionalno nabijena iskustva, kao što je napad psa. Ovo je još jedan kritičan alat za preživljavanje. Memorija je pohranjena i pomaže osobi izbjeći opasne situacije u budućnosti. Prvi put kada se osoba opeče, sjećanje se pohranjuje u amigdalu i ta osoba zna kako izbjeći ponovno opekline.
Prema psihologiji ponašanja, uvjetovanje straha je u središtu većine anksioznih poremećaja kao što su fobije, panični poremećaji i generalizirani anksiozni poremećaj. Poremećaji se razvijaju kada je amigdala pretjerano stimulirana. Umjesto da se sjećanje na napad psa koristi za izbjegavanje budućih napada pasa, sam pogled na psa povezan je s prijetnjom smrću.
Emocionalno pamćenje još je jedan primjer veze između amigdale i tjeskobe. Kada osoba doživi događaj koji izaziva emociju kao što je tjeskoba, sjećanje i tjeskoba pohranjeni su u amigdali. Godinama kasnije, kada ta osoba razmišlja o iskustvu, ona ili ona će također osjetiti dio tjeskobe koja je bila pohranjena u sjećanju.
Amigdala i anksioznost također su povezani na suptilnije načine. Ne samo da je amigdala u potrazi za očitim prijetnjama poput napada pasa, već također igra ključnu ulogu u tumačenju izraza lica i govora tijela. Dokazi o ponašanju pokazuju da je amigdala sposobna izazvati reakciju tjeskobe iz nečega tako jednostavnog kao što je ljutiti pogled.