Veza između tjeskobe i gubitka pamćenja je da neke od nuspojava koje proizlaze iz učestale tjeskobe mogu dovesti do gubitka pamćenja. Kada pojedinac doživi tjeskobu, između ostalog se oslobađa hormon stresa kortizol. Ovaj hormon stresa ima nužnu svrhu u svakodnevnom životu, omogućavajući brzo reagiranje na opasne situacije i donošenje brzih odluka. Međutim, ako se neprestano otpušta u mozak, može početi usporavati komunikaciju između neurotransmitera, što dovodi do češće tjeskobe i istodobnog gubitka pamćenja.
Anksioznost i gubitak pamćenja vrlo su česti, ali imajte na umu da se to uglavnom dovodi do poteškoća s koncentracijom ili pamćenjem kratkoročnih stvari. Opis koji se često koristi je osjećaj “magle u mozgu”. Značajan gubitak pamćenja, kao što je nemogućnost pamćenja imena, mjesta ili drugih dugoročnih detalja, treba se odmah riješiti s liječnikom jer bi mogao biti znak ozbiljnijeg problema. Veza između tjeskobe i problema s pamćenjem obično nije trajna, a ako se netko liječi od tjeskobe i počne se osjećati bolje, sposobnost koncentracije i pamćenja stvari bi se trebala vratiti prilično brzo.
Kao što je gore spomenuto, anksioznost i gubitak pamćenja obično se pokazuju kao nemogućnost koncentracije. Moglo bi se otkriti da je teško slušati prezentaciju na poslu ili da se može pročitati cijeli odlomak ili stranica e-pošte, a ne zapamtiti ništa. Zatim, kada se kasnije pokušate prisjetiti činjenica, izgledat će kao da je došlo do gubitka pamćenja. Istina, uspomene nikada nisu stvorene jer je bilo nemoguće koncentrirati se na informacije koje se prenose u mozak. Stalni stres, čak i ako se čini da nije popraćen tjeskobom, može imati isti učinak.
Napadi panike također mogu uzrokovati gubitak pamćenja jer su toliko neodoljivi dok se javljaju da je gotovo nemoguće usredotočiti se na svoju okolinu. Vježbanje nekih tehnika opuštanja, odlazak na savjetovanje s psihoterapeutom ili uzimanje lijekova na recept za smanjenje tjeskobe su sve opcije za sprječavanje anksioznosti i gubitka pamćenja. Također može biti potrebno svjesno prakticirati tehnike koncentracije kako biste i dalje obavljali posao i naučili nove stvari dok doživljavate tjeskobu; to može uključivati savjete kao što su smanjenje ometanja, duboko udisanje, česte pauze za šetnju ili razgibavanje, te pokušaj izvršavanja zadataka u malim, podnošljivim porcijama, a ne odjednom.