Koja je veza između depresije i gubitka pamćenja?

Istraživanja su utvrdila jasnu vezu između depresije i gubitka pamćenja. Depresija povećava razinu hormona stresa, što s vremenom može dovesti do gubitka pamćenja. Studije su također pokazale da tretmani za depresiju mogu pomoći u poboljšanju pamćenja kod gubitka pamćenja uzrokovanog depresijom.

Kada je pojedinac pod stalnim stresom tijekom dugog vremenskog razdoblja, njegovo će tijelo proizvoditi više kortizola. Kortizol je hormon stresa koji utječe na sposobnost učenja i zadržavanja informacija mozga. Tijekom vremena, visoke razine kortizola smanjuju dio mozga koji se naziva hipokampus. Hipokampus upravlja mnogim moždanim funkcijama povezanim s pamćenjem. Manji hipokampus se prevodi u smanjenu sposobnost zadržavanja informacija.

Otkriće veze između depresije i gubitka pamćenja je važno. Omogućuje liječnicima da istraže i otkriju uzrok gubitka pamćenja od slučaja do slučaja. Ako su stres i depresija uzrok gubitka pamćenja, terapija i lijekovi mogu se koristiti kao mogući tretman. Na primjer, poznato je da antidepresivi uravnotežuju hormone stresa i poboljšavaju pamćenje kod nekih pacijenata. Neke studije pokazuju da hipokampus ponovno dobiva svoju izvornu veličinu korištenjem antidepresiva i psihoterapije.

Uspješni pristupi liječenju dodatno potkrepljuju vezu između depresije i gubitka pamćenja. Na primjer, poznato je da redoviti režim vježbanja smanjuje razinu kortizola i povećava endorfine, koji podižu raspoloženje i smanjuju depresiju; u nekim slučajevima i poboljšani rezultati pamćenja. Aktivnosti koje dovode do ovih fizioloških promjena su aerobne prirode i povećavaju broj otkucaja srca. Istraživanja pokazuju da se za smanjenje depresije i veći osjećaj sreće potrebno naporno vježbanje izvoditi najmanje pola sata dnevno, barem nekoliko puta tjedno. Obično su potrebna najmanje dva tjedna redovite tjelovježbe kako bi učinci antidepresiva postali očiti.

Druge uspješne metode za rješavanje depresije i gubitka pamćenja uključuju aktivnosti koje su društvene i duhovne prirode. Osoba koja je sama i tužna vjerojatnije će patiti od depresije i zaborava ili gubitka pamćenja. Razvijanje snažne mreže društvene podrške i redovito uključivanje u društvene aktivnosti dobre su strategije za stvaranje većeg osjećaja sreće. Druge prakse kao što su meditacija, joga i uključenost u duhovne ili vjerske aktivnosti također pomažu u smanjenju depresije i gubitka pamćenja.

Zaboravnost je češća kod starijih osoba i često se smatra prirodnim nusproizvodom starenja. Neki stariji ljudi razviju demenciju, pogoršanje pamćenja i mentalnih sposobnosti. U slučajevima dosljednog zaborava, uobičajena je pretpostavka da je osoba razvila nepovratno stanje demencije. Istraživanja pokazuju, međutim, da se u slučajevima gdje je depresija uzrok, pamćenje može poboljšati.