Čest nagon za mokrenjem često je prvi pokazatelj da osoba ima dijabetes. U najpoznatijim oblicima ove bolesti, poznatim kao tip 1 i tip 2, veza između dijabetesa i učestalog mokrenja posljedica je nesposobnosti bubrega da upravljaju viškom glukoze u krvi. Ovdje se nagon za mokrenjem obično kontrolira regulacijom šećera u krvi. Nepovezano i daleko rjeđe stanje poznato kao dijabetes insipidus također je karakterizirano učestalim mokrenjem. U ovom slučaju, međutim, nagon za mokrenjem nastaje zbog nesposobnosti tijela da proizvodi ili koristi protein koji se naziva anti-diuretički hormon (ADH), a često se može kontrolirati sintetičkim hormonima ili promjenama u prehrani.
Dijabetes tipa 1 i tipa 2 narušava sposobnost tijela da proizvodi ili koristi inzulin, hormon koji inače pomaže kanaliziranju glukoze iz krvi u stanice. Kao posljedica toga, krv može sadržavati abnormalno visoke količine glukoze. Nesposobni apsorbirati ovu veliku količinu glukoze, bubrezi umjesto toga proizvode velike količine urina bogatog glukozom, što objašnjava vezu između dijabetesa tipa 1 i tipa 2 i učestalog mokrenja.
Bez liječenja, ponavljano mokrenje može prekinuti radnu ili školsku produktivnost i san, te dovesti do trajne žeđi ili čak dehidracije. Srećom, često je moguće prekinuti vezu između ovih vrsta dijabetesa i učestalog mokrenja. Kako je ponavljajući nagon za mokrenjem simptom visokog šećera u krvi, obično se smanjuje kada se poduzmu koraci za regulaciju ili sprječavanje neravnoteže šećera u krvi. To može uključivati redovito testiranje razine šećera u krvi, uzimanje inzulina prema uputama liječnika ili pridržavanje kontrolirane prehrane.
Diabetes insipidus — rijetko stanje koje, unatoč svom nazivu, nije povezano s dijabetesom tipa 1 ili tipa 2 — također je karakterizirano trajnom potrebom za mokrenjem. Veza između ove vrste dijabetesa i učestalog mokrenja posljedica je nemogućnosti proizvodnje ili upotrebe ADH, proteina koji normalno pomaže bubrezima u kontroli ravnoteže tekućine u tijelu. Kada se ADH koristi nepravilno ili je odsutan, sve potrošene tekućine brzo se isprazne kao urin.
Kao i kod dijabetesa tipa 1 i tipa 2, učestalo mokrenje povezano s dijabetesom insipidusom može dovesti do neutoljive žeđi i teške dehidracije. Srećom, ovo stanje se često može riješiti. Osobe koje boluju od dijabetesa insipidusa čija tijela ne mogu proizvesti ADH mogu spriječiti mokrenje uzimanjem sintetskog nadomjesnog hormona. Oni čiji bubrezi nisu u stanju obraditi ADH općenito ne mogu obraditi ni ovaj zamjenski hormon. Međutim, oni mogu ograničiti izlučivanje urina smanjenjem unosa soli.