I dalje se uspostavljaju veze između epilepsije i bipolarnog poremećaja. Za sada nema dovoljno informacija da bi se moglo reći da jedno stanje uzrokuje drugo, ali postoje neke sličnosti vrijedne pažnje i sugestije u medicinskoj literaturi da bi bolje razumijevanje ove dvije bolesti moglo pomoći u liječenju jedne ili obje. Neke od poznatih veza između epilepsije i bipolarne bolesti uključuju činjenicu da ih isti lijekovi često učinkovito liječe, oba imaju slične obrasce izražavanja bolesti, a prema nekim studijama, 10-12% ljudi s epilepsijom ima bipolarni poremećaj.
Litij je lijek koji se uglavnom koristi za liječenje bipolarnog poremećaja, a istraživan je za korištenje u liječenju poremećaja napadaja sredinom 19. stoljeća. Utvrđeno je da su velike doze učinkovite, no razvoj lijekova protiv napadaja i drugih ubrzo se smatrao daleko boljom zamjenom. U 20. stoljeću stvar je proučavana obrnutim smjerom i ustanovljeno je da se nekoliko lijekova protiv napadaja koji se obično koriste za epilepsiju pokazalo učinkovitim u liječenju bipolarnog poremećaja. Iako su mnogi od njih još uvijek “off-label” lijekovi za bipolarnu bipolarnost, lijekovi lamotrigin (Lamictal®), karbamazepin (Tegretol®) i valproična kiselina (Depakote®) su svi bili istinski korisne zamjene za litij, s dokazanim djelovanjem u bipolarni pacijent.
Pitanje o epilepsiji i bipolarnom poremećaju u vezi s antikonvulzivima je jesu li te dvije bolesti povezane jer neki od istih lijekova mogu liječiti obje bolesti. Istina je da kada su epilepsija i bipolarna bolest komorbidne, liječnici mogu liječiti oba stanja jednim lijekom. Međutim, nejasno je koliko daleko ide veza.
Neki sugeriraju da ovi specifični lijekovi protiv napadaja djeluju zbog načina na koji djeluju na razine neurotransmitera u mozgu. Ovi lijekovi ciljaju na neurotransmitere GABA i glutamat (od kojih se proizvodi GABA), a glutamat u velikim količinama povezan je s ekspresijom bipolarne i epilepsije. Ako lijekovi koji ih liječe ne povezuju ta dva stanja, oni mogu biti povezani jer obje bolesti izražavaju disfunkciju razine GABA i glutamata.
Drugi način gledanja na ovo pitanje je ispitivanje načina na koji se izražavaju epilepsija i bipolarnost. Obje bolesti imaju značajku koja se zove rasplamsavanje, pri čemu veći broj epizoda s ranijim početkom predviđa koliko će bolest biti teška tijekom cijelog života. Također, obje bolesti imaju tendenciju da se javljaju u epizodama, s razdobljima u kojima se ne pojavljuju, i nije jasno kako je ova epizodna priroda relevantna, osim što se događa u oba stanja.
Zasigurno postoji značajan broj ljudi s napadajima koji imaju i bipolarni poremećaj. 10-12% križanja ne može biti slučajnost. S druge strane, postoji visoka učestalost većine poremećaja mentalnog zdravlja kod osoba s epilepsijom. Anksioznost i depresivne bolesti također su vrlo česte. Možda je, na kraju, glavna poveznica to što se ovi poremećaji događaju u područjima mozga koja su zamršeno povezana i ono što utječe na funkcije koje uzrokuju jednu bolest može također utjecati na funkcije koje stvaraju drugu.