Veza između kašnjenja u razvoju i autizma može se razumjeti u tome da su poremećaji iz spektra autizma (ASD) kategorija neuroloških izazova koji se predstavljaju kao kašnjenje u razvoju. Druge kategorije poremećaja zaostajanja u razvoju mogu uključivati izazove kao što su mentalna retardacija i druge kognitivne poteškoće, osim autizma. Osoba bi, dakle, bila potpuno ispravna kada bi autizam i srodne poremećaje opisala kao oblike zastoja u razvoju. Klasični autizam i slični ASD-ovi, kao što su Aspergerov ili Rettov sindrom, svrstani su u istraživačke svrhe kao neurorazvojni poremećaji. Neurorazvoj se odnosi na razvoj određenih funkcija i sustava unutar mozga kako dijete sazrijeva od djetinjstva do odrasle dobi.
Medicinski i terapeutski stručnjaci, kao i roditelji i zagovaračke skupine, različite vrste kašnjenja u razvoju i autističnih poremećaja nazivaju različitim pojmovima. Autizam i slični poremećaji svrstani su u kategoriju Pervazivni razvojni poremećaji (PDD) 1990-ih. Međutim, početkom 21. stoljeća roditelji, određeni stručnjaci i zagovaračke skupine počeli su se zalagati za promjene klasifikacije. Ponovna klasifikacija u naslov kao što je poremećaj iz autističnog spektra, prema zagovornicima promjene, točnije je odražavala raspon ozbiljnosti uključenih u različite vrste kašnjenja u razvoju i poremećaja autizma koji su povezani s takvim kašnjenjima. Bez obzira na specifičnu nomenklaturu, svi oblici autizma mogu se klasificirati kao vrste zaostajanja u razvoju.
Tipično, dijete s dijagnozom poremećaja u spektru autizma ne slijedi istu neurorazvojnu vremensku liniju kao druga djeca iste dobi. Točnije, djeca s dijagnozom na spektru imaju izražena kašnjenja u razvoju kognitivnih sposobnosti, što je uobičajena veza između kašnjenja u razvoju i autizma. Za djecu s ASD-om, zaostajanja u razvoju prisutna su prvenstveno u područjima jezika i artikulacije, grube i fine motorike te društvenih vještina. Koji ASD će biti dijagnosticiran djetetu ovisi o specifičnim prisutnim razvojnim zastojima, kao io ozbiljnosti tih kašnjenja.
Utvrđivanje prisutnosti kašnjenja u razvoju i poremećaja iz autističnog spektra zahtijeva od stručnjaka da procijeni dijete na temelju tri ključna procesa: značajnog kašnjenja, stope disocijacije i odstupanja od prosječnih normi. Jednostavnim riječima, dijete mora imati neki oblik izrazitog i zamjetnog kašnjenja u ključnom razvojnom području koje se obično povezuje s dijagnozom iz spektra autizma. Kašnjenja moraju biti prisutna u jednoj neurološkoj domeni, dok se druga područja neurorazvoja pojavljuju unutar normalnog raspona – koncept poznat kao disocijacija. Konačno, djetetov razvoj mora pokazati devijantnost, odnosno nedostatak postizanja normalnih razvojnih prekretnica u usporedbi s drugom djecom slične dobi.