Moždani udari i napadaji, koji uključuju abnormalnu aktivnost u mozgu, mogu se pojaviti neovisno i također mogu biti povezani, osobito u starijih pacijenata. Kod moždanog udara pacijent doživi oštećenje mozga uzrokovano nedostatkom kisika u ishemijskom moždanom udaru, ili krvarenje i traumu u hemoragijskom moždanom udaru. Napadi su razdoblja povećane električne aktivnosti u mozgu što rezultira simptomima poput trzanja, nerazgovijetnog govora i zbunjenosti. Napadaji su ponekad posljedica oštećenja mozga, pa stoga moždani udar u nekim slučajevima može biti izvor napadaja.
U starijih osoba koje razviju napadaje, moždani udar je često uzrok. Ponekad se moždani udar ne identificira kada se pojavi, tek kasnije, nakon što se počnu razvijati simptomi oštećenja mozga. Napadi se mogu pojaviti čak tri mjeseca nakon moždanog udara. U drugih bolesnika u tom trenutku se uoči moždani udar i osigura se liječenje, ali napadaji se ipak razvijaju. Moždani udari i napadaji u starijih osoba razlog su za zabrinutost, jer preživljenje moždanog udara ima tendenciju smanjivanja kada pacijent ima napadaj tijekom ili ubrzo nakon moždanog udara.
Najčešće, hemoragični moždani udar uzrokuje napadaje u budućnosti. U bolesnika s ishemijskim moždanim udarom, ponekad nedostatak kisika dovodi do napadaja dok se oštećenje moždanog udara još uvijek događa. Pacijenti koji izgledaju zbunjeni i dezorijentirani, a zatim napadnu, mogu doživjeti moždani udar praćen napadajima i trebaju odmah dobiti liječničku pomoć. Vezu između moždanog udara i napadaja poznaju mnogi zdravstveni radnici, a pacijentima s moždanim udarom obično se pruža agresivna potporna njega kako bi se zaustavilo oštećenje mozga i ograničila mogućnost razvoja komplikacija poput napadaja.
Sami napadaji mogu biti povezani s traumatskim ozljedama mozga, teškim oštećenjem mozga i kongenitalnim stanjima. Kod osobe koja doživi napadaje, skeniranje mozga može se izvesti prije, tijekom i nakon napadaja kako bi se saznalo više o tome što se događa u mozgu. Napadaji se ponekad mogu kontrolirati lijekovima, izbjegavanjem okidača i drugim mjerama, štiteći pacijentov mozak od napadaja. U bolesnika koji imaju mlađi početak napadaja, moždani udari i napadaji možda nisu povezani.
Moždani udari i napadaji općenito nisu povezani u drugom smjeru, a osoba s poviješću napadaja ne bi trebala biti izložena povećanom riziku od moždanog udara. Promjene u obrascima napadaja mogu ukazivati na prisutnost oštećenja mozga ili reakcije na lijekove, ali ne moraju nužno ukazivati na moždani udar. Skeniranje mozga može se izvesti kako bi se tražilo oštećenje moždanog udara ako postoji zabrinutost, prvenstveno zabrinutost kod starijih pacijenata ili pacijenata s obiteljskom poviješću moždanog udara.