Koja je veza između narcizma i kontrole?

Veza između narcizma i kontrole predstavlja jedan od dijagnostičkih alata kojima se psiholozi koriste za definiranje poremećaja osobnosti. Ljudi koji pate od narcizma mogli bi pokušati kontrolirati druge kako bi poboljšali vlastiti osjećaj moći i prava. Narcizam i kontrola odnose se na sliku osjećaja posebnosti i sklonost obezvrijeđivanju drugih kako bi se nahranio narcisoidni osjećaj vlastite vrijednosti. Kontroliranje drugih može također proizlaziti iz nedostatka empatije, osobine koja se obično vidi kod ljudi s karakteristikama narcizma.

Narcizam je jedan od 10 priznatih poremećaja osobnosti, koje su psiholozi službeno identificirali 1980. godine. Definirali su devet osobina koje su pokazali narcisisti i utvrdili da pacijenti koji ispunjavaju pet od tih karakteristika mogu patiti od poremećaja osobnosti. Veličanstveni osjećaj sebe koji nije podržan stvarnim postignućem općenito se smatra glavnim čimbenikom u prepoznavanju narcizma i sklonosti kontroli. Narcisi obično vjeruju da zaslužuju posebno priznanje za svoj superiorni talent ili inteligenciju, dajući im pravo da iskorištavaju, omalovažavaju i koriste druge.

U intimnim odnosima, narcizam i kontrola mogu se pokazati u narcisoidnom pokušaju da odredi partnerov izbor prijatelja ili kako se voljena osoba odijeva. Narcis može postati ljubomoran ili posesivan i posegnuti za agresivnim ponašanjem kako bi izvršio kontrolu. On ili ona mogu zamjeriti partneru koji ne usmjerava stalnu pozornost na narcisa ili se ne pridržava njegovih želja.

Narcisi se obično hvale uočenim sposobnostima i pokušavaju objasniti sve neuspjehe. Na primjer, narcis koji ne može obavljati posao mogao bi okriviti kolege što nisu prepoznali njegove ili njezine posebne talente. Osoba s poremećajem obično zamišlja moć i uspjeh, unatoč nesposobnosti da se slaže s kolegama na radnom mjestu. Narcis bi mogao tražiti ljude sa statusom koji mogu cijeniti njegove ili njezine jedinstvene sposobnosti.

Odnos između narcizma i kontrole mogao bi otežati liječenje poremećaja. Narcis često vjeruje da se terapeut ne mjeri u inteligenciji ili ne prepoznaje njegovu ili njezinu posebnost. On ili ona mogu pokušati izmanipulirati terapeuta kako bi izmamili pohvale i pozornost. To bi moglo inhibirati vezu između pacijenta i terapeuta, što se smatra važnom za uspješnu terapiju.

Stručnjaci za mentalno zdravlje općenito se slažu da poremećaj osobnosti narcizma proizlazi iz nerazriješene ljutnje u djetinjstvu. Djeca koja primaju mješovite poruke o agresivnom i asertivnom ponašanju mogu postati fiksirana na osjećaj sebe, smatraju neki stručnjaci. Ova zaokupljenost egom mogla bi se nastaviti u odrasloj dobi, stvarajući neprirodnu potrebu za pohvalom i priznanjem. Neki ljudi koji pokazuju narcizam i sklonost kontroli mogu također pokazivati ​​znakove drugih mentalnih bolesti, uključujući antisocijalne, granične i histrionske poremećaje osobnosti.