Veza između neutropenije i kemoterapije je da kemoterapija može uzrokovati neutropeniju. Neutropenija je poremećaj krvi koji je karakteriziran neobično niskim brojem neutrofila. Glavna komponenta urođenog imunološkog sustava, neutrofili su glavna obrana od bakterija u krvi, sprječavajući infekciju. Kemoterapija se koristi za liječenje raka, autoimunih bolesti i upalnih bolesti, primjenom lijekova koji su selektivno toksični za određeni mikroorganizam, virus ili bakteriju.
Neutropenija je česta nuspojava kemoterapije, a oko polovica pacijenata koji se podvrgnu ovom liječenju doživljava povezanost neutropenije i kemoterapije. Kemoterapijska sredstva napadaju stanice koje se brzo dijele, kao što su stanice raka, i ometaju proizvodnju DNK. To također utječe na normalne stanice kao što su neutrofili. Kemoterapija smanjuje broj neutrofila koje proizvodi koštana srž, što rezultira neutropenijom izazvanom kemoterapijom (CIN).
Tijekom kemoterapije, broj neutrofila obično počinje opadati oko tjedan dana u svakom krugu liječenja, dosežući najnižu točku oko sedam do 14 dana nakon završetka ciklusa. Tipično, koštana srž će tada nastaviti normalnu proizvodnju neutrofila, a razine će rasti, dostižući normalne razine nakon tri do četiri tjedna. Nakon što se postigne normalna razina, mogu se dati daljnji ciklusi kemoterapije. Imunološki sustav je potisnut, pa se u tom razdoblju pacijentu obično daju antibiotici.
CIN je primjer veze između neutropenije i kemoterapije, a nastaje kada kemoterapija smanji broj neutrofila ispod prihvaćene normalne donje granice od 2,500 po mikrolitru – ili 1,500 po mikrolitru među crncima i osobama bliskoistočnog podrijetla. Apsolutni broj neutrofila od 1,000-1,500 po mikrolitru klasificira se kao blaga neutropenija, 500-1000 je umjerena, a ispod 500 je teška. To nakon toga ostavlja bolesnika u povećanom riziku od bakterijske infekcije, koja, ovisno o težini, može biti opasna po život.
Simptomi CIN-a uključuju groznicu, zimicu, sepsu, čireve u ustima i grlobolju. Ostali simptomi uključuju proljev i crvenilo i/ili bolnu oteklinu oko mjesta rane. Infekcija se često javlja od bakterija koje su već prisutne na koži i u crijevima, kao što je stafilokok, koji u normalnim imunološkim uvjetima ne bi uzrokovao infekciju. CIN se dijagnosticira kompletnom krvnom slikom, koja uključuje diferencijalnu sliku bijelih krvnih stanica i identificira postotak prisutnih neutrofila. Ponekad će se provesti biopsija koštane srži kako bi se utvrdio specifični uzrok.
Liječenje CIN-a može uključivati antibiotike ili antifungalne lijekove koji pomažu u borbi protiv infekcije. Faktor stimulacije kolonije granulocita (G-CSF) također se može koristiti za poticanje proizvodnje neutrofila u koštanoj srži. Kortikosteroidi, transfuzije granulocita i intravenska imunoglobulinska terapija također se mogu dati kada pacijent osjeti povezanost između neutropenije i kemoterapije.
Prevencija infekcije je također ključna. Bolesnike koji su podvrgnuti kemoterapiji potiče se na strogo pranje ruku, izbjegavanje velikih gužvi ili kontakta sa zaraženim ljudima te izbjegavanje određenih namirnica koje povećavaju rizik od bolesti koje se prenose hranom, kao što su sirovo povrće, meki sirevi i nedovoljno kuhano meso. U teškim slučajevima može se nametnuti hospitalizacija u prostoriji za izolaciju i korištenje rukavica, haljina i maski za bilo kakav kontakt.