Kako većina svjetskog stanovništva svoje životne odluke temelji na poštivanju vjerske doktrine, pobačaj i religija su duboko povezani. Religijski stavovi o pobačaju uvelike se razlikuju od svake vjere, stavljajući neke od najzastupljenijih svjetskih religija na suprotne strane rasprave o pobačaju. Veza između pobačaja i religije može se pronaći u strogoj zabrani katolicizma liječničke procedure, u tome što islam to dopušta samo u određenim okolnostima, te u politici židovske vjere “svakom svoje”. Mnoštvo sekti u religijama često uvelike varira u svojim pogledima na etiku pobačaja.
Katolička vjera, kojom upravlja Papa, ima izuzetno strogu politiku protiv pobačaja iz bilo kojeg razloga. Prema katoličkom zakonu, prekid trudnoće, pa čak i sprječavanje trudnoće, nije dopušten, do te mjere da katolička crkva ne odobrava korištenje bilo koje vrste hormonske ili barijerne metode kontrole rađanja. Abortus se smatra teškim zlom, do te mjere da katoličke bolnice neće dopustiti pobačaj u hitnim situacijama, iako će mnogi ženu uputiti na liječenje u drugu bolnicu. Što se Katoličke crkve tiče, abortus i religija su potpuno nespojive.
U islamu je pobačaj dopušten u određenim okolnostima, posebno u slučajevima kada bi nastavak trudnoće bio koban za majku. Opći je konsenzus da bi bilo pogrešno dopustiti majci da umre nego dopustiti da fetus prođe dalje. Terapijski pobačaj je dopušten, u nekim frakcijama islama, do sedam tjedana, s nekoliko denominacija koje ga dopuštaju do 16 tjedana; sve preko 120 dana nije dozvoljeno prema tumačenjima Kur’ana.
U islamu se razlog iza pobačaja također uzima u obzir da li je on dopušten ili ne. Nedostatak financijskih sredstava za brigu o djetetu ne smatra se legitimnim razlogom za pobačaj. Islamski vođe to vide kao uvredu Allahu, jer je islamska vjera usredotočena na vjerovanje da će Allah opskrbiti svoje vjernike.
Općenito, židovska vjera dopušta pobačaj pod uvjetom da je to u potpunosti izbor žene, a posebno u slučajevima kada bi se trudnoća mogla pokazati kobnom za majku. Svaki pojedini židovski vođa, međutim, razmatra etiku terapeutskog pobačaja u drugačijem svjetlu; ortodoksni Židovi općenito ne odobravaju pobačaj iz nemedicinskih razloga.
Židovski znanstvenici dugo su raspravljali kada život počinje. Jedini jasan ustupak bio je da se fetus ne smatra punopravnim ljudskim bićem dok se ne rodi živ i stoga nema nikakva prava. Dio Talmuda, središnje kompilacije židovskog zakona, zapravo zahtijeva da se fetus ukloni ako je prijetnja majci; propust da to učini smatra se zločinom.
Veza između pobačaja i religije često se uvelike razlikuje unutar ovih religija i među ostalim vjerama, osobito onima s brojnim denominacijama. Razlozi za i protiv toga često se svode na vjerovanje kada život počinje. Pobačaj i religija su u središtu rasprave, a svaka strana na stol iznosi svoj vlastiti osjećaj morala.