Rezultati nekih znanstvenih studija sugeriraju da postoji veza između pretilosti i genetike. Neki nalazi pokazuju da prisutnost ili mutacija određenih gena može povećati vjerojatnost da će osoba biti pretila. Neki znanstvenici također vjeruju da geni koji su poticali skladištenje masti davno kada se hrana plašila i danas potiču skladištenje masti kada mnogi ljudi imaju mnogo više hrane na raspolaganju. To bi, teoretiziraju, moglo biti djelomično odgovorno za pretilost. Ipak, znanstvenici kažu da čovjekov način života, prehrana i okoliš obično igraju glavnu ulogu u razvoju pretilosti.
Mnoge teorije o pretilosti i genetici proizlaze iz sličnosti u težini i obliku koja je često prisutna među članovima obitelji. Na primjer, osoba koja ima biološkog roditelja s prekomjernom tjelesnom težinom možda će i sama biti pretila. Znanstvenici, međutim, tvrde da genetika nije isključivo odgovorna za pretilost. Čovjekovo okruženje i način života također igraju važnu ulogu. Ako pojedinac živi s članovima obitelji koji se, na primjer, stalno prejedaju, može postati pretiran zbog tog utjecaja, a ne zbog odnosa između pretilosti i genetike.
Jedan od gena koji mogu igrati ulogu u pretilosti naziva se gen za melanokortin 4-receptor. Smatra se da mutacije ovog gena igraju ulogu u apetitu i navikama hranjenja. Međutim, znanstvenici vjeruju da je on odgovoran samo za mali broj slučajeva pretilosti. Problemu mogu doprinijeti i druge mutacije gena.
Druga varijacija gena o kojoj se često raspravlja u smislu genetike i pretilosti je FTO. Neka istraživanja su pokazala da je veća vjerojatnost da će ljudi koji imaju varijaciju ovog gena postati pretili od drugih. Na temelju ovakvih studija, prisutnost ove varijante gena utječe na konzumaciju veće količine hrane, posebno hrane koja ima više kalorija. Kao takva, čini se da ova konkretna varijanta gena utječe na količinu i vrstu hrane koju osoba konzumira, a ne na promjene u metabolizmu ili drugim tjelesnim procesima koji bi mogli doprinijeti pretilosti.
Iako ispitivanje veze između pretilosti i genetike možda neće stati na kraj problemima s težinom, postoje načini na koje može pomoći. Kada ljudi imaju genetsku predispoziciju za pretilost, mogu koristiti ove informacije kako bi poduzeli korake kako bi spriječili prekomjerno debljanje i uložili dodatni napor kako bi ostali tjelesno aktivni. Osim toga, liječnici mogu koristiti ove informacije u probiru onih s genetskom vezom s pretilošću na zdravstvene uvjete povezane s pretilošću.