Neurologija i psihijatrija dvije su medicinske discipline koje dijele jednu važnu poveznicu: ljudski mozak. Dok jedna grana proučava fizičke bolesti i poremećaje povezane s mozgom i drugim komponentama živčanog sustava, drugo područje usredotočuje se na mentalne abnormalnosti. Iako su psihijatrija i neurologija i dalje podijeljene, njihova povezanost vidljiva je u ljudskom ponašanju i ostvaruje se u znanstvenim istraživanjima.
Psihijatrijska disciplina i neurološka disciplina imaju i zajedništva i razlike. U općem kontekstu, psihijatrija se bavi mentalnim poremećajima ili poremećajima uma. Kronična depresija, napadi tjeskobe, poremećaji osobnosti, shizofrenije te poremećaji prehrane i spavanja neki su od problema s kojima se psihijatri pomažu klijentima. Neurologija se također bavi problemima u vezi s mozgom, ali također pokriva širi raspon problema koji se odnose na cijeli živčani sustav. Neurolozi proučavaju disfunkcije mozga ili leđne moždine, poput tumora ili paralize, kao i poremećaje koji se odnose na živce.
I psihijatrija i neurologija stavljaju naglasak na ideju da mozak i tijelo nisu odvojeni fizički aspekti osobe, već snažno povezane jedinice koje imaju dubok utjecaj jedna na drugu. Psihijatrija se oslanja na logiku i rasuđivanje, oba proizvoda aktivnog uma koji nastoji dati svaki djelić informacijskog značenja i primijeniti to značenje na svakodnevne aktivnosti ljudskog bića. Psiholozi su prvi istaknuli važnost sposobnosti ljudskog bića da rasuđuje, komunicira i razvija navike i osobnost. Ljudskom umu treba pomoć u obradi i kombiniranju informacija iz osjetilnih iskustava, a taj ulaz dobiva iz aktivnosti mozga i živčanog sustava. Neurologija na sličan način cijeni moć koju ljudski mozak i živčani sustav imaju da kontroliraju tijelo i njegove interakcije s okolinom.
Psihijatrija i neurologija su na značajan način potvrdili proučavanje ljudskog mozga kao znanstveni poduhvat. Znanstvenici su se pozabavili mnogim problemima vezanim za mozak u znanstvenim istraživanjima i eksperimentima. Individualne razlike, rasprava o tome jesu li ljudi rođeni sa znanjem i osobnošću ili su oboje temeljeni na iskustvu, korelacija između neurotransmitera i drugih moždanih kemikalija i bolesti, te učinci strukture mozga na ljude samo su neka od područja istraživanja koja ujedinjuju neurologa i psihijatara. Budući da se oba područja bave abnormalnostima i invaliditetom, učinkovitost antipsihotika, antidepresiva i drugih lijekova razvijenih za mozak i živčani sustav posebno je relevantan znanstveni poduhvat.
Neurofiziološki testovi koji mjere moždanu aktivnost – kao što je elektroencefalogram ili kompjuterizirana aksijalna tomografija – posebno su korisni i za psihijatre i za neurologe. Ovi testovi mogu procijeniti sposobnosti temeljene na umu kao što su jezik, pažnja, koncentracija, pamćenje i apstrakcija. Oni mogu pomoći u određivanju jesu li kemijske abnormalnosti ili drugi nedostaci živčanog sustava također izvor neredovitog ponašanja. Na primjer, fizičke lezije kao što su tumori na mozgu mogu olakšati vrstu promjena osobnosti i abnormalnog ponašanja koje često spada u isključivu domenu psihijatara.
Neki kritičari tvrde da su psihijatrija i neurologija odvojene discipline. Prvi se bavi percepcijama i apstraktnim umom, dok drugi naglašava objektivnu stvarnost: fizički mozak. Međutim, sve veći broj znanstvenih umova vjeruje u neraskidivu vezu između ta dva polja. U Sjedinjenim Državama, jedna ujedinjena organizacija, Američki odbor za psihijatriju i neurologiju, certificira i buduće neurologe i buduće psihijatre. Nadalje, potpuno nova disciplina koja spaja ciljeve psihijatrije i neurologije pojavila se kao legitimna znanstvena potraga: neuropsihijatrija.