Septički šok je opasna posljedica zdravstvenog stanja sepse ili teške bakterijske infekcije. Specifičan pokazatelj septičkog šoka je sepsa s nepokolebljivo niskim krvnim tlakom. Sepsa i septički šok najčešće utječu na ranjivu populaciju pacijenata poput djece ili starijih osoba. Zatajenje organa i smrt predstavljaju najveće rizike kada su sepsa i septički šok povezani.
Sepsa i septički šok obično su posljedica manjkavog imunološkog sustava. Iz tog razloga, osobe s nižim imunološkim sposobnostima, kao što su starije osobe, djeca ili osobe s kroničnim bolestima, osjetljivije su na ova stanja. Kada upalni odgovori imunološkog sustava ranjivog tijela prevladaju u velikim razmjerima, nastaje stanje poznato kao sindrom sistemskog upalnog odgovora.
Ovaj proces je odgovor imunološkog sustava na toksine koje proizvode bakterije i slični agensi. Međutim, s narušenim imunološkim sustavom tijelo može izgubiti kontrolu nad upalnim procesima. Prekomjerna upala može dovesti do krvnih ugrušaka i prekomjernog širenja krvnih žila, smanjujući protok krvi i krvni tlak. Tkiva gladna krvi tada ispuštaju otpadne produkte i svi zahvaćeni organi rade bržim tempom, stvarajući uvjete za zatajenje organa. U tim kasnijim fazama pacijent može osjetiti zbunjenost, oštećenje srca i jetre te plavkasti izgled kože.
Ako se ovi rezultati pojave zbog bakterijske infekcije, vjerojatno je došlo do sepse. Povišene stope ili brojke u najmanje dvije od sljedećeg mogu signalizirati potencijalni problem: tjelesna temperatura, broj otkucaja srca, brzina disanja i broj bijelih krvnih stanica. Osim toga, neobično nizak broj krvnih stanica ili tjelesna temperatura mogu ukazivati na sepsu. Ovo stanje se pogoršava do septičkog šoka kada krvni tlak postane neuobičajeno nizak i ne može se povisiti tradicionalnim sredstvima.
Specifična stanja mogu posebno utjecati na oslabljen imunološki sustav, čineći ih primarnim uzročnicima sepse i septičkog šoka. Mnoge bakterije koje uzrokuju septiku dolaze iz kože ili probavnog trakta, tako da stanja koja nastaju u tim područjima kao što su upala slijepog crijeva i nekrotizirajući fascitis mogu njegovati sepsu. Osim toga, bolnica je posebno istaknuto mjesto za razmnožavanje bakterija, zbog čega ne iznenađuje činjenica da se mnogi slučajevi sepse i septičkog šoka javljaju kod pacijenata koji se oporavljaju. Pacijenti na intenzivnoj njezi posebno su osjetljivi na uobičajene infekcije poput upale pluća.
Budući da bakterijska infekcija olakšava sepsu i septički šok, liječenje septičkog šoka često uključuje antibiotike koji se bore protiv bakterija. Lijekovi poput norepinefrina često se propisuju za septički šok. Drugi tretmani usmjereni su na nadoknađivanje štetnih učinaka zatajenja organa. Ako se ne liječi ili liječi prekasno, smrt može biti konačni tragični rezultat sepse i septičkog šoka.