Glavna veza između tjelesnog mirisa i bolesti leži u području simptomatskih nuspojava. Tjelesni miris može biti sekundarni simptom određene bolesti, pa je obično moguće kontrolirati ovu vrstu problema uz liječničku skrb. Najbolji način da osoba utvrdi javlja li se postojani tjelesni miris zbog bolesti umjesto prisutnosti bakterija ili hormonalnih promjena je učenje više o bolesti, obraćanje pažnje na promjene u mirisu tijela i prijavljivanje takvih promjena liječniku.
Najpoznatija korelacija između tjelesnog mirisa i bolesti javlja se kod pacijenata koji pate od hiperhidroze, koja je također poznata kao pretjerano znojenje. Iako je hiperhidroza najčešće ozbiljno stanje, njene najčešće nuspojave su vlažnost i pojačan tjelesni miris. Najbolji oblici prevencije neugodnih mirisa za osobe koje pate od ove bolesti su često kupanje u kombinaciji s upotrebom antiperspiranta, dezodoransa i povremeno terapija antikolinergičkim lijekovima.
Osobe koje pate od dijabetesa mogu primijetiti promjenu simptoma tjelesnog mirisa na ponavljajućoj osnovi. U većini slučajeva, uzrok neugodnog tjelesnog mirisa kod dijabetičara proizlazi iz nepravilne kontrole šećera u krvi, što može dovesti do ketoacidoze ili povišenih ketonskih tijela u krvi ili tjelesnom tkivu. Kako bi spriječili ovu vrstu veze između tjelesnog mirisa i bolesti, dijabetičari bi se trebali strogo pridržavati propisanih planova liječenja koji su osmišljeni za kontrolu i održavanje razine šećera u krvi.
Jedna rijetka veza između tjelesnog mirisa i bolesti je trimetilaminurija, genetska bolest u kojoj tijelo nije u stanju obraditi spoj koji se zove trimetilamin. Kada se ovaj spoj nakuplja u tjelesnom tkivu, oboljela osoba često ispušta neugodan tjelesni miris koji jako miriše na trulu ribu. Najčešće, trimetilaminurija proizlazi iz autosomno recesivnih mutacija gena FMO3, ali povremeno je krivac bolest bubrega, proteini u prehrani – poput onih iz jaja, mahunarki ili ribe – ili povećanje bakterija koje uzrokuju trimetilamin u probavnom sustavu.
Druga bolest koja rezultira neugodnim tjelesnim mirisom je fenilketonurija (PKU), rijedak metabolički poremećaj koji može oštetiti živčani sustav i uzrokovati mentalnu retardaciju. Mnogi roditelji donekle su upoznati s ovom bolešću jer je prvi test koji će novorođenče dobiti često PKU test, koji se obično izvodi ubrzo nakon rođenja putem uzorka krvi dobivene iz bebine pete. Osim ozbiljnijih simptoma, ljudi koji imaju PKU često ispuštaju pljesniv tjelesni miris zbog prevelike količine aminokiseline fenilalanina.
Drugi slučajevi tjelesnog mirisa i bolesti mogu se pojaviti simptomatski kod ljudi koji pate od bolesti jetre, alkoholizma ili gljivičnih infekcija. Neravnoteža u prehrani i nedostatak minerala također mogu uzrokovati tjelesni miris. Konzultacije s liječnikom ili drugim zdravstvenim djelatnikom mogu pomoći u otkrivanju temeljnih razloga za promjenu tjelesnog mirisa.