Vjeruje se da su tjelovježba i osjetljivost na inzulin povezane jer studije sugeriraju da tjelovježba može poboljšati osjetljivost na inzulin kod osoba s rizikom od dijabetesa tipa II. Dijabetes tipa II i pretilost često se javljaju zajedno jer masne stanice mogu manje učinkovito koristiti inzulin od drugih vrsta stanica, tako da ljudi koji imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili pretili trebaju više inzulina kako bi održali normalnu razinu šećera u krvi. Gušterača normalno proizvodi inzulin kada je zdrava, ali gušterača pretilih osoba može postati preaktivna jer se bori da osigura dodatni inzulin koji je tijelu potreban za kontrolu razine šećera u krvi. Tijekom vremena, gušterača može postati pod stresom i prestati funkcionirati, što zahtijeva korištenje sintetskih inzulinskih lijekova za kontrolu razine šećera u krvi. Vježbanje i osjetljivost na inzulin stoga mogu biti povezani jer tjelovježba može pomoći pretiloj osobi da smrša, čime se smanjuje njezina potreba za inzulinom i pomaže tijelu da učinkovitije koristi inzulin.
Liječnici stanje snižene inzulinske osjetljivosti obično nazivaju inzulinskom rezistencijom. Prehrana s malo ugljikohidrata i masti, a bogata cjelovitim žitaricama, voćem i povrćem može pomoći u poboljšanju osjetljivosti na inzulin kako bi se smanjila inzulinska rezistencija. Vježbanje i poboljšanja osjetljivosti na inzulin također mogu ići zajedno. Neke studije sugeriraju da samo vježbanje može pomoći poboljšati osjetljivost na inzulin i smanjiti rizik od dijabetesa tipa II.
Stručnjaci vjeruju da naporna tjelovježba nije potrebna kako bi se poboljšala osjetljivost na inzulin. Umjereno vježbanje koje se izvodi pola sata, četiri ili pet puta tjedno, pokazalo je neke studije da ima željeni učinak. Vježbanje i poboljšanje osjetljivosti na inzulin obično se javljaju zajedno kada je vježba aerobne prirode, budući da aerobne vježbe imaju tendenciju sagorijevanja više masti od anaerobnih vježbi, poput treninga snage. Trčanje, vožnja bicikla, hodanje ili plivanje smatraju se učinkovitim aerobnim vježbama za mršavljenje i poboljšanje osjetljivosti na inzulin. Studije sugeriraju da bi idealan režim vježbanja trebao povećati broj otkucaja srca na oko 70 posto njegovog potencijalnog maksimuma.
Većina liječnika misli da zdrava prehrana, tjelovježba i poboljšanje osjetljivosti na inzulin mogu pomoći u prevenciji dijabetesa tipa II kod većine pacijenata. Vjeruje se da dramatičan gubitak težine nije nužan za povećanje osjetljivosti na inzulin. Vjeruje se da gubitak od samo pet posto ukupne tjelesne težine osobe smanjuje rizik od razvoja dijabetesa tipa II za više od polovice.