Koja je veza između TMJ-a i artritisa?

Veza između poremećaja temporomandibularnog zgloba i mišića (TMJ) i artritisa se vrti oko činjenice da je artritis jedan od mogućih uzroka poremećaja. TMJ se odnosi na probleme koji utječu na temporomandibularni zglob, zglob koji povezuje lubanju s donjom čeljusnom kosti. Ovi zglobovi se nalaze točno ispred ušiju i koriste se prilikom žvakanja, razgovora i gutanja. Zapravo, bol od artritisa u čeljusti može se zamijeniti za TMJ. TMJ i artritis također se mogu pojaviti istovremeno u nekih osoba.

Artritis TMJ je degenerativna bolest u kojoj zahvaćeni zglobovi postaju upaljeni, manje pokretni i bolni. Svaki zglob u tijelu, uključujući temporomandibularni zglob, može razviti artritis. Zapravo, različite vrste artritisa mogu biti odgovorne za TMZ. Jedan od vjerojatnijih uzroka artritisa TMZ-a je osteoartritis, vrsta artritisa koja se češće viđa u starijih osoba i povezana je s trošenjem. Kako bolest napreduje, hrskavica je uništena, pokretljivost zglobova je ograničena i dolazi do promjena zagriza.

Reumatoidni artritis, povezan s lupusom ili se javlja sam, također je uzrok TMZ-a i artritisa. Kada reumatoidni artritis počne zahvaćati čeljust, obično je već zahvatio sve ostale zglobove u tijelu. Stanje može uzrokovati neusklađenost zuba i u teškim slučajevima dovesti do spajanja čeljusne kosti, što otežava otvaranje usta ili jedenje. Iako rijedak, traumatski artritis je još jedan mogući uzrok TMJ-a. Stanje može biti posljedica vađenja impaktiranih zuba ili neke druge traume tupe sile koja uključuje čeljust.

Simptome TMZ-a i artritisa može biti teško razlikovati od općih simptoma TMZ-a. Međutim, ako je uzrok artritis, može biti prisutna oteklina i osjetljivost te se može primijetiti bol ispred uha. Bol se također obično pogoršava nakon stiskanja, žvakanja ili obavljanja bilo koje druge aktivnosti koja zahtijeva kretanje čeljusti. Škljocanje čeljusti koje se često opisuje kao škripanje, škripanje ili pucanje može se čuti prilikom pomicanja čeljusti i može ukazivati ​​na zahvaćenost zglobova.

Nesteroidni protuupalni lijekovi i relaksanti mišića općenito se koriste za liječenje TMJ i artritisa. Udlaga se također može koristiti za zaštitu mišića od prekomjerne upotrebe i za ublažavanje boli. Terapija toplinom i mekana prehrana također su korisni za ublažavanje boli i nelagodu uzrokovanu ponavljanim žvakanjem i pokretima čeljusti. Obrazovanje također može igrati veliku ulogu u uspješnom liječenju TMZ-a i artritisa, pomažući oboljelima da shvate koje radnje mogu uzrokovati daljnju bol. Poznavanje tehnika fizikalne terapije povezanih s TMZ, na primjer, moglo bi pomoći pacijentima da ublaže glavobolje uzrokovane tim stanjem i ojačaju mišiće čeljusti.

Ovisno o vrsti artritisa koji zahvaća čeljust, može biti potreban agresivniji tečaj liječenja. Infektivni artritis, tip koji može biti uzrokovan bakterijom ili virusom koji se širi iz nekog drugog dijela tijela, primjer je vrste artritisa gdje je obično potrebno agresivno liječenje. Kako bi se spriječilo trajno oštećenje čeljusti, kada se posumnja na stanje, može se propisati antibiotik. Često se liječenje artritisa započne prije nego što se dobiju laboratorijski rezultati koji potvrđuju stanje ili vrstu infekcije.
U konačnici, pravilna dijagnoza i liječenje TMZ-a i artritisa vjerojatno će se oslanjati na traženje pomoći od medicinskih stručnjaka specijaliziranih za bolove u licu. Za postavljanje točne dijagnoze često se koriste anamneza pacijenta, rendgenske snimke i kompjuterizirana tomografija. Ako bol potraje ili se pogoršava konzervativnim mogućnostima liječenja, može se preporučiti operacija za ispravljanje strukturnih poremećaja i abnormalnosti zglobova uzrokovanih artritisom.