Tremor se ponavlja, nevoljne kontrakcije mišića koje izgledaju kao drhtanje ili drhtanje. Ovo podrhtavanje može utjecati na jedno područje, kao što su ruke, ili se može generalizirati na cijelo tijelo. Tremor i tjeskoba često su povezani, zahvaljujući jedinstvenom skupu fizioloških reakcija koje se javljaju kada osoba pati od tjeskobe.
Kada osoba doživljava tjeskobu, strah ili stres, tijelo se priprema za suočavanje s potencijalnom prijetnjom. To se ponekad naziva reakcija “bori se ili bježi” i može se pojaviti mnogo češće i snažnije kod nekih ljudi nego kod drugih. Dok je tjeskobno, tijelo može ispustiti bujicu kemikalija, uključujući epinefrin. Ovaj hormon, koji dolazi iz nadbubrežnih žlijezda, povećava razinu kisika, povećava broj otkucaja srca i krvni tlak te može uzrokovati vezu između tremora i tjeskobe kada se otpusti u visokim razinama.
U posebno strašnim ili napetim situacijama nije neuobičajeno da se pojavi drhtavica ili tjeskoba. Stresan prekid, jak šok ili suočavanje s fobijom mogu biti dovoljni da se osoba trese i drhti. Pojava podrhtavanja može se činiti kontraintuitivnom, budući da se zbog drhtanja osoba osjeća slabije i manje sposobna da se bori ili poduzima akciju, ali podrhtavanje je često nuspojava cijelog tijela koje se priprema za obranu.
Kada se tjeskoba praćena tremorom javlja redovito i ometa normalne zadatke ili radnje, to može biti pokazatelj anksioznog poremećaja. Postoje mnoge vrste anksioznih poremećaja čiji je tremor simptom, uključujući opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj i panični poremećaj. Oni mogu biti uzrokovani raznim čimbenicima, a ponekad su povezani s kemijskom neravnotežom u mozgu koja uzrokuje da se simptomi tjeskobe manifestiraju samo uz malu provokaciju. Većina anksioznih poremećaja liječi se psihološkom terapijom, lijekovima ili kombinacijom to dvoje.
Ako se tremor i tjeskoba počnu često javljati, stručnjaci predlažu posjet liječniku radi analize i testova. Dok je drhtanje često samo rezultat tijela preopterećenog kemikalijama, oni također mogu biti simptom drugog stanja. Nekoliko zdravstvenih stanja povezano je s nekontroliranim drhtanjem, uključujući hipertireozu, neurološke poremećaje kao što je multipla skleroza i degenerativne bolesti poput Parkinsonove bolesti. Drugi česti uzroci uključuju nedostatak vitamina, pretjeranu konzumaciju šećera ili kofeina ili dugotrajni nedostatak sna. Budući da su neka ozbiljna medicinska stanja povezana s podrhtavanjem uz tjeskobu, odlazak liječniku može biti najbolji način uklanjanja mogućih uzroka i usredotočivanja na odgovarajuće liječenje.